tag:blogger.com,1999:blog-77524386398501316842024-03-05T20:00:24.058-08:00zoe's worldSave our soul, save it now for a better life...
Time to break because time is flying on and on...
But if you want to believe in a better life...
Find a way, try now, come together with a smile.Unknownnoreply@blogger.comBlogger20125tag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-70288267216141009062011-05-18T02:23:00.000-07:002011-05-18T02:25:56.521-07:00Amin Maluf - Baldasarovo putesestvije<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmPlnckiuwh_VLoh51tTypT3StSgaStgnfFwWjHAgVIvXUx6yOdWuwOU9AVzGR8wCjV9NMsw5jDVB-0GnsSgcqPf5Nq0TYACYgiSfP7m4bmbnabbNAFeYqtCyuu8H_htJaLJGzUAtSzfOF/s1600/164.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" j8="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmPlnckiuwh_VLoh51tTypT3StSgaStgnfFwWjHAgVIvXUx6yOdWuwOU9AVzGR8wCjV9NMsw5jDVB-0GnsSgcqPf5Nq0TYACYgiSfP7m4bmbnabbNAFeYqtCyuu8H_htJaLJGzUAtSzfOF/s1600/164.jpg" /></a></div><br />
<span style="color: yellow;"><strong><span style="color: #9fc5e8;">"Ono što je prisustvo te žene u meni stišalo, nije putena žeđ neumornog putnika, već moje izvorno očajanje. Rođen sam kao stranac, živeo sam kao stranac i umreću kao još veći stranac. Suviše sam gord da bih govorio o neprijateljstvu, o poniženjima, o srdžbi, o patnjama, ali umem prepoznati poglede i kretnje. Ima ženskih naručja koja su mesto izgnanstva i onih drugih, koja su rodni kraj." </span></strong></span><br />
<strong><span style="color: #9fc5e8;"></span></strong><br />
<br />
<span style="color: #9fc5e8;"><strong><span style="color: #9fc5e8;">Otisnuvši se na put uoči 1666, godine Antihrista, pripovedač ove povesti, Baldasar Embrijako, Đenovljanin sa Orijenta i trgovac retkostima, traga za jednom tajanstvenom knjigom koja navodno</span> može doneti spas svetu u rasulu. Ali nesumnjivo traga i za onim što još može pružiti smisao njegovom sopstvenom životu. </strong></span><br />
<br />
<strong><span style="color: #9fc5e8;"></span></strong><br />
<span style="color: black;"><strong><span style="color: #9fc5e8;">Tokom svog putešestvija, od Biblosa, preko Mediterana i dalje, Baldasar krstari zemljama u propasti, gradovima u plamenu, zajednicama u očekivanju čuda. Doživljava strah, prevaru i razočarenje; ali i ljubav, u trenutku kad joj se više nije nadao.</span></strong> </span><br />
<br />
<br />
<span style="color: yellow; font-size: x-large;">"</span><br />
<span style="color: yellow;">S vremena na vreme nasumice poberem poneki stih iz one knjige Abu el Ale, koju mi je jedan stari knjizar iz Maare spustio u ruke pre tri ili cetiri nedelje. Danas sam otkrio ove:</span><br />
<span style="color: #ffd966;"></span><br />
<br />
<strong><em><span style="color: red;">Ljudi bi hteli da jedan imam ustane</span></em></strong><br />
<strong><em><span style="color: red;">I uzme rec pred nemom gomilom</span></em></strong><br />
<strong><em><span style="color: red;">Varljiva iluzija; nema drugog imama do razuma</span></em></strong><br />
<strong><em><span style="color: red;">On nas jedini vodi danju kao i nocu.</span></em></strong><br />
<br />
<span style="color: yellow;">Pozurio sam da procitam Majmonu, i cutke smo razmenili saucesnicke osmehe.</span><br />
<span style="color: yellow;">Jednog hriscanina i jednog Jevrejina vodi na putu sumnje jedan slepi muslimanski pesnik? No ima vise svetlosti u njegovim ugasenim ocima nego na nebu Anadolije.</span><br />
<span style="color: yellow; font-size: x-large;">"</span><br />
<br />
</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-88451104747664921582011-03-10T13:39:00.000-08:002011-03-13T09:50:05.552-07:00Dok živim i kad me ne bude, Podgorice volim te...Srećan Ti 8. mart.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"></span><br />
<div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5E_2mr1mdvZloaUQJDDs2na-jfbyhRD4nGO4Bi-UlyXZJ5S_TL7U17MbNPRiY6e4NOJgPYg6sN-wWLWXOfWRp19tKxmQ6BC5yB3ulTlaO7oMQvwFqyNnYQh5zo5chk5hLVeo4bHVMP_fA/s1600/podgorica.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; cssfloat: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="240" q6="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5E_2mr1mdvZloaUQJDDs2na-jfbyhRD4nGO4Bi-UlyXZJ5S_TL7U17MbNPRiY6e4NOJgPYg6sN-wWLWXOfWRp19tKxmQ6BC5yB3ulTlaO7oMQvwFqyNnYQh5zo5chk5hLVeo4bHVMP_fA/s320/podgorica.jpg" width="320" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJJeQFS64KxczY-szFyBrNpt8Vd09WkJsHkKwj7yussKW7TheZxOhgNNDoFO7PouZMv9TtwZ3AuXVDA3cHykasQsBATKV0KZQsWSqgz88Fnpu5FWCTbS5-6Y-mvs_TOa-95dJstGBWsHNd/s1600/podgorica.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; cssfloat: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"></a><span style="color: #cc0000; font-family: Verdana, sans-serif;"><strong><em>E, da, neopatriotizam. Razumijem, potpuno... I ja je volim. Ali ne toliko, nije mi ulicama liječila tugu, a teško da ću je voljet posle smrti. Niti bilo koga... Tako da, ako ne lažeš, ja je volim manje od tebe. Da mi je znat što bi bilo s tobom da si, ne daj Bože, prošetao Riom de Žaneirom...</em></strong></span></div><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"></span><br />
<div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dakle - "Podgorice, volim te" u izvodjenju Bojana Delića. Klišei, klišei, blaženi klišei političkog marketinga...Ovoliko ih na jednom mjestu nije bilo od raspada DPS-a, kad raskinuše Milo i Moma. Ali dobro, da ne ulazimo u motive nastanka ovog hvalospjeva jednom dragom, ali potpuno i u svakom smislu nezanimljivom gradu, ni posebne ljepote, ni istorije, ni bogatstva. Nema ni presjedničkih ni opštinskih izbora na vidiku, pa nam nema druge nego da zaključimo da je ova oda nastala kao produkt najtananijih duševnih niti krhkog senzibiliteta ovog entiteta, zavedenog kao Bojan Delić. Ili sponzorstva gradske prodavnice...? </span><br />
<br />
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif; mso-ansi-language: SR;">E, malo o njemu... Momčić prosječnog talenta, krkljavog glasa, scenskog nastupa gdje znake života izvodjaca vidimo samo u povremenom pomjeranju donjeg desnog ekstremiteta. Shvatate, zanos i trans u koji Bojan na sceni pada dostojni su legendarnog Morisona. Ako znate išta o Morisonu, znate o kom transu pričam, samo što to Deliću dolazi samo od sebe. Tako valjda muzika utiče na neke ljude...</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif; mso-ansi-language: SR;">Pored najblaže rečeno jezive frizure, čija bizarnost godinama samo kulminira, tu je i blentavo-napuhli izraz lica koji odaje teški oblik hroničnog nadimanja ili napada afričke pčele, a koji je pomenutom napuhlošću u potpunosti onesposobljen za izražavanje bilo kakve emocije. U malo većoj bari plivao bi koliko i lokalna prčvarnica gdje bi mogao da nastupa. Ali, bara plitka i uska - par se žabica može izboriti za sebe. Ali zato, kad presuši, a ne treba joj mnogo, eto problema. </span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 0pt; text-align: justify;"><span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif; mso-ansi-language: SR;">E tad nastaju pjesme o Podgorici. Neko će reći...Što je loše u tome što momak pjeva o svom gradu? Ništa, i Džej Zi je napisao fenomenalni <em>Empire state of mind</em> svom gradu. Da sličnost bude veća i Džej Zi pominje svoju majku, lokalni klub...Ali, ne baš u istom kontekstu.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Zar se može preskociti Budućnost...? I čudna veza kojom tekstopisac spaja majku i ovaj klub, zahvaljujući joj za boje Budućnosti...valjda. Umjetnik će ostati nedorečen...Mada, neće mu to Varvari uzeti za zlo, nijesu zahtjevna publika. Malo pominjanja nečeg poznatog, zatim muzika i aranžman dostojni himne, biće dovoljni da se prsa ovih mladih ljudi pune ponosom. Treba im nešto što mogu smatrati svojim i ponositi se tim, koliko god ispod proseka i žalosno bilo. Valjda je dovoljan razlog za ponos samo činjenica da je njihovo.</span></div><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"></span><br />
<div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nešto kao ova pesma. I pored toga što je tekst pjesme takav mozaik svih mogućih klišea tipičnih za situacije kada se umjetnost uvlači u...pore? (bolje tako) Dakle, kada se umjetnost uvlači u pore politici i usput lokalnom lancu supermarketa...Pa imate tipične za taj stil u muzici šablone, kakvi su „sin sam tvoj“, „vječna ljubav“, „ona me nikad izdala nije“ (misleći na grad i njegovu lokalnu samoupravu), „ostaće sinovi čuvaće nadu, pjevaće pjesmu o voljenom gradu“ (aha, to ti misliš, pjesmu će ti Varvari kao ciljna grupacija pjevat do sledeceg singla/albuma JK)...</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Pjesma je u suštini poletna kao baba sa anginom pektoris i okoštavanjem. Stilski, tekst je na nivou domaćeg zadatka desetogodišnjaka koji je dobio temu "Moj grad", s tim što bi se od djeteta očekivala iskrenost kojom ovdje ne odiše ni jedan jedini stih. Ali je zato tu potpuno odsustvo cjeline i nagovještaj Alchajmera, budući da se misao ne može zadržati duže od stiha. Spot, iznenadjujuće, prikazuje ponajmanje Podgoricu i njena prepoznatljiva mjesta, što je dobra vijest. Ne bih željela da mi u ušima odzvanja "jednog aprila nećemo biti, najveću ljubav duša će sniti" dok idem preko Trga. Mislim da se spot snimao u toku jednog radnog dana budući da su kadrovi loši i ne odaju nikakav šarm grada. Toliko je trajao i proces stvaranja same numere, što je sada vjerovatno bio laksi dio posla.</span></div><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"></span><br />
<div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U suštini cio paket je neoboriv dokaz opšteg nedostatka talenta, inovativnosti i originalnosti, u toj mjeri evidentan i iritantan, da me je pokrenuo da nakon prvog slušanja, posle osam mjeseci postujem na blogu. Mislim da je "najljepša dama" zaslužila više. A to ne treba da joj obezbedjuje jedan supermarket i to nije jeftina pop verzija Filipa Višnjića, istina, bez Turaka.</span></div><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"></span><br />
<div style="text-align: justify;"><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bez obzira na svrhu i dobru namjeru... Epic fail.</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: small;">U svakom slučaju, za svako dijeljenje mog mišljenja na javim mjestima, kakvo je, na primjer, spot pomenute pjesme na Yt ili neki "lokalni" forum, sami snosite odgovornost. Vrlo vjerovatno ćete biti okarakterisani kao "<em><strong>izdajica roda svoga i zemlje svoje</strong></em>", "<strong><em>sigurno neki Bjelopoljac/Cetinjanin/Budvanin</em></strong>" ili u svakom slučaju neko ko ne živi u spornom gradu <strong><em>pa nešto tamo "dipr"</em></strong> i to od strane gore pomenutih rodoljubnih djetića sa, u prosjeku, 3 razreda Mašinske. Ali dok me ne tuže za govor mržnje, lako ću za to.</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"></span></span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana;">For the record, svoje poslednje i jedine 23 godine živim na 15 minuta od centra grada.</span></div></div>Unknownnoreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-49960412223039428842010-08-14T12:00:00.000-07:002010-08-15T14:42:05.132-07:00kretenizam ili ekscentricnost...? ili mozda ipak...kretenizam?!Lady Gaga...<br />
<div class="separator" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAF2cXOzeo_r52H0pSmQ8sZqrDNiRMkXfB5rQ1ZCqegxfLbKljIe0RcsaSev1z1Nzg3fJ33Wqb7rc7YhcY3BK-tHiwT_IJedax0rqT0Ak4stHC5ko3SlvgGIBs9xFjui-ZKf3Zs9u9a0TQ/s1600/lady-gaga-vma-outfits-photos-3-1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; cssfloat: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" ox="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAF2cXOzeo_r52H0pSmQ8sZqrDNiRMkXfB5rQ1ZCqegxfLbKljIe0RcsaSev1z1Nzg3fJ33Wqb7rc7YhcY3BK-tHiwT_IJedax0rqT0Ak4stHC5ko3SlvgGIBs9xFjui-ZKf3Zs9u9a0TQ/s320/lady-gaga-vma-outfits-photos-3-1.jpg" /></a></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">Eto, ko sam ja, sa trenutno 35 evra u Carpisa novcaniku koji kosta 20 evra da sudim Lady Gagi ili kako se vec stvarno zove? Da je zovem totalnom budalom koja se nije mogla roditi u boljem vijeku nego sto je ovaj koju svaku budalastinu opravdava genijalnoscu...Sta sve vrijeme moze da opravda najbolje znam, jer zivim u zemlji koja, buduci da nije mogla opismeniti narod (u pravom smislu rijeci), nije nasla bolje resenje nego da legalizuje jezik koji nazivaju maternji. I eto tako je drzavni jezik postala sistematizovana gomila najcescih pravopisnih i lingvistickih gresaka. I niko vise nije nepismen i neobrazovan, niti se trudi da govori kako treba jer, Boze moj, sad je to jezik, oni samo govore tecno maternji. Steta sto niko nije stigao da im objasni da i na maternjem (vjerovali ili ne gospodo instant-akademici) "ne mogu" se pise odvojeno...A i dalje postoje padezi i imaju svoju funkciju...Jeste.</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div class="separator" style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none; clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG4E4IApCSoqI1yJuZVTeHJ9LmhClWJqtbyjkx3dO_2iCibX5waGDEE-befegytceW36XLWb2hlYFDFcb3DVDBcPAN5ye3Omnl_J7E1pIuswSXJxIpFmB1nalUMGq_j98wQkzD4hzsQmd_/s1600/lady-gaga-vma-outfit.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; cssfloat: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" ox="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG4E4IApCSoqI1yJuZVTeHJ9LmhClWJqtbyjkx3dO_2iCibX5waGDEE-befegytceW36XLWb2hlYFDFcb3DVDBcPAN5ye3Omnl_J7E1pIuswSXJxIpFmB1nalUMGq_j98wQkzD4hzsQmd_/s320/lady-gaga-vma-outfit.jpg" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjIJLuO6vy1Nz5NyUvWf7-b_63Z_re2ZsgSiThyphenhyphenIQCScGJiUR0-QS7Gl4aA10WOREhXpqJSy9GKgAYNw_DfM5ccP4XVYnzzvKPGAwdZ08rn09WpHmvt3BFkZc37Ost4-YOK1iXKsd_jaz1/s1600/Lady-gaga-horns-hat.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" ox="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjIJLuO6vy1Nz5NyUvWf7-b_63Z_re2ZsgSiThyphenhyphenIQCScGJiUR0-QS7Gl4aA10WOREhXpqJSy9GKgAYNw_DfM5ccP4XVYnzzvKPGAwdZ08rn09WpHmvt3BFkZc37Ost4-YOK1iXKsd_jaz1/s320/Lady-gaga-horns-hat.jpg" /></a></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">Uglavnom, Ladu Gaga, koja ima vise fanova na drustvenim mrezama nego Barak Obama u jeku kampanje, nije bas neko koga mogu nazvati nesumnjivim akrepom, buduci da me pretekla i tako se proklamovala sama izjavivsi pritom da ce to vec korigovati nizom operacija koje mozda ukljucuju promjenu pola...Sto, opet i nema smisla posto ni sama nije nacisto sta voli...ove ili one? Ma to je i najmanji problem...</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">Problem je sto pojavljivanje u vidu mutant-jetija, mutant-cili papricice, kreature koja podseca na irvasa, i ostalih nakazanija koje nije rijecima moguce opisati i koji kao da su utekli iz prica Milisava Popovica ne opravdava potpuni nedostatak sluha i jos crnje-glasa pomenute. Mrdalice nisu lose, problem je sto ostaju samo to, dobar materijal za sledeci remiks koji treba da zakamuflira sinus-glas. Rok trajanja-3 mjeseca.</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">I nije sve to ni toliko kontraverzno. Sve je vidjeno, nikog ne treba da sokiraju muskarci u hulahopkama, ona u mantiji casne sestre, krst i krv, homo/hetero/bi i ostale eksplicitne keksualnosti u spotovima - sve je to vec klise. Takvo je vrijeme. Glas ispod prosjeka, kruta koreografija koja treba da kamuflira nesposobnost izvodjaca, vise nego ocigledna nezenstvenost...Zahvaliti sjaju i glamu i milionima ulozenim u spotove, specijalne efekte, kostime i scenografiju. Ispod toga...ne daj ti ga Boze live performance!</div>Unknownnoreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-8666149549344760802010-08-14T06:10:00.000-07:002010-08-14T06:29:05.104-07:00Lajkujte mi dijeteSocio-psiholoski fenomen drustvene mreze kao i vecina inovacija sumnjivog uticaja na pojednice i njihove odnose naravno da u CG ima mnogo kompleksniji odjek. Na stranu sto u zemlji nikada nije bilo vise fotografa, svaki zbun egzoticnog izgleda mora biti zabiljezen i uredno dokumentovan na stranici autora. U zivotu nijesam vidjela toliko kupatila koliko u zadnje 2 godine. Valjda se nigdje po kuci ne drze ogledala bez u kupatilu...E sad, sasvim irelevantno sto se u kadru nalazi i par odvaljenih plocica, zardjali bojler iz Titova vremena i solja bez poklopca, subjekt je tu naoruzan facijalnom ekspresijom koja odaje tezi slucaj kamena u bubregu i turskim brushalterom od radioaktivnog elastina.<br />
<br />
<div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh91YMVqqMBebK0mxJRCd6zXFtx_9-Vdk137QtIUxYILfJi5iNWAjESx0UnzVpBlWJMc4D3yVRJ43poR02wwxDsqBdIXmqSxL6FRlGsTjjRyPPADyDVj_B-rvpwBop2xE-ovlCfoaK0k-lr/s1600/nation-facebook-like-3.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; cssfloat: right; cssfloat: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" ox="true" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh91YMVqqMBebK0mxJRCd6zXFtx_9-Vdk137QtIUxYILfJi5iNWAjESx0UnzVpBlWJMc4D3yVRJ43poR02wwxDsqBdIXmqSxL6FRlGsTjjRyPPADyDVj_B-rvpwBop2xE-ovlCfoaK0k-lr/s320/nation-facebook-like-3.jpg" /></a>-E macka oli mi lajkovat sliku i link? (Aco Lukas - gorim, bojim se, za svoj zivot borim se)</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">-Ocu seko, nije problem vala...</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">Seka - sestra od daljnjeg strica koja me, da nije FB, ne bi poznala na ulici, ne zna vjerovatno ko mi je iz familije jos ziv, a ko pod zemljom, ali u svakom slucaju, dobro da sam ja ziva....Mrtvi ne lajkuju.</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">Ali, sve su to trice i kucine...Brzo zapali i brzo dosadi...</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">Fenomen je zrela udata zena, obrzovana i zaposlena kojoj je svaki status mini-prica iz zivota njenog trogodisnjeg sina. Ili njegov govor, ili njegova reakcija, ili satnica kada je presao sa pelena na gacice, sa pelena na tutu...Bukvalno sve sto se napise je vezano za doticno dijete. Kako je diplomirala knjizevnnost, smatra da je neophodno njeno tumacenje rijeci jednog trogodisnjaka, za svaki slucaj, da ga neko ne shvati pogresno...</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><b>Kratak izvod iz poslednjeg mjeseca slijedi.</b></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
</div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">VUKOVE UVREDE U GRADACIJSKOM NIZU SA NEOBIČNOM KULMINACIJOM: "Tata, ti si mnogo pogan, i škrbav, i ćorav, i OGNJAV !" :-)))))))))))))</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">17 hours ago </span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">KAKO VUK TRAŽI PRIČU KOJA ĆE DOVOLJNO BITI DUGA DA GA ISPRATI U SAN: "Pričaj mi stalnu i široku priču!" :-)))))))))</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">Thursday at 11:05am</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">"Skini te obrve!" - VUK KAD MU SE NAMRŠTIM :-))))))))))))</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">August 2 at 8:54pm</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">Ugrizao Vuk Ognjena za nožni palac dok sam ga presvlačila. "Sine, to je ružno ponašanje! Nikad više to da nisi uradio! Jesi li me čuo?", - "Ali, mama, ja sam samo htio da vidim koliko je sladak!" :-))))))))))))))))))))))</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">July 31 at 7:26pm</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">VUK TJEŠI (J)OGIJA KAD PLAČE: "Nemoj, Jogi, da plačeš! Ti si još mali, i ništa ne znaš! Čak nemaš ni zube!" :-)))))))))))))))</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">July 28 at 3:59pm</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">KAKO VUK POČINJE PRIČU, In medias res: :"... I onda se crv uozbiljio...!" :-)))))))</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">July 27 at 12:54pm</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;"><br />
</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">I JOŠ : "Mene gledaj dok njega hraniš!" :-)))))</span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><span style="color: #ea9999;">July 21 at 10:49pm </span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
<span style="color: #ea9999;">NASTAVAK HRANITELJSKE LJUBOMORE: "Opet hraniš kornjaču...!" :-))))))))<br />
July 20 at 2:16pm </span><br />
<br />
<span style="color: #ea9999;">VUKOVA ZAJEDLJIVOST DOK HRANIM OGNJENA:"Je li ovo beba ili jarac?" :-))))))</span><br />
<span style="color: #ea9999;">July 18 at 11:02pm </span></div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;"><br />
<br />
Da se razumijemo: nemam ja nista protiv toga, dijete je ocigledno inteligentno i na mahove neodoljivo u svojoj mastovitosti, ali posle 155 ovakvih opisa na nedelju dana, od kojih svaki od njih lajkuje i prokomentarise 15-20 istih ljudi rijecima "preslatko", "xaxaxaaaa" ili ":-))" majka koja pamti sve ovo i nekad postavi i po 6-7 na dan je fantastican psiho-filozofsko-socioloski slucaj (rekla bih i elektrodistributivni) koji sam, moram prizati, pomno pratila zadnjih meseci...I nemam objasnjenje. </div><div style="border-bottom: medium none; border-left: medium none; border-right: medium none; border-top: medium none;">Jer jedno je sa porodicom i prijateljima podijeliti povremeno dogodovstine,a drugo je voditi virtuelni dnevnik izjava trogodisnjeg sina (pilicno pricljiva, inace) i angazovati virtuelnu zajednicu da to proprati i da misljenje.</div>Inace, pomenuta je dobila i drugog sina skoro. Jedva cekam da progovori...<br />
A ko zna...Mozda je to i dobra preventiva. Uvijek je lakse nesto kucnuti nego serviti rodbinu i prijatelje koji bi dosli...Ovako su uvijek u toku kako omladina napreduje i sta je novo i aktuelno u kuci...Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-13044775599052908032010-04-08T07:38:00.001-07:002010-04-08T08:22:44.095-07:00Ko se boji krize jos...?<em><strong>Hej Sloveni jos ste zivi...E da, jos kako zivi....</strong></em><br /><br /><br />Prolece se budi, veseli su l(j)udi...Veseli oni koji nisu ekonomisti ili nemaju nikakve veze sa ekonomijom. Znaci - beskucnici i clanovi hipi komuna...I Jugosloveni...mitski narod, napacen i izmoren i od Boga, i ljudi, i od globalnog zagrijavanja, ali ne kao i ostatak normalnog sveta - od krize.<br /><br />2009 je bila godina dolaska svetske ekonomske krize na brdoviti Balkan, a ja sam godinu ipo dana pre dolaska citala o Afroamerikancu, uspjesnom biznismenu, koji je ubio zenu, ne znam koliko (4-5) dece, makanje - sve jedno drugom do uva, i sebe zbog krize. Da ih postedi patnje...<br /><br />Mi, kao i uvijek kasnimo...Stigla je i dunula kao vuk pred vratima tri praseta....A prasad nikad spokojnija...Kao Jamajcani. Zasto...?<br /><br />Vrlo jednostavno...Generalno, svi Jugosloveni imaju genetske predispozicije da uspjesno trpe sranja svih vrsta. Trpe i cute vjekovima. Ali nekako uvijek prezive...Gladni i jadni, ali prezive... Pa ce i krizu, vrlo lako. Takav nam je genetski kod. I dok ostatak sveta, opet ponavljam - normalnog, drhti od neisplacenih lizinga, kredita, neproduzenih osiguranja, bez planova za godisnje odmore (zar ima sta gore), sa sve manjom ustedjevinom...Mi smo sasvim solidno.<br /><br />Ako mene pitate, dobra strana konstantnog sranja. Sve sto su nam nasi ljubljeni preci ostavili. Samo dobar DNK, ali doslovno. Ipak, malo li je...Izgleda da su svi ti mrtvi ljudi bili zaista pametni i imali plan kada su nas svako malo uvaljivali u neke za...cije, koliko god to zdravom razumu zvucalo besmisleno...Jacanje naseg genetskog koda. <br />Jer upravo mi (mada tipujem i na Afriku) cemo biti sisari posle pada meteora, posle apokalipse...Svi rexovi ce da odu u istoriju, ostavivsi iza sebe najmanje, najslabije da vladaju. <br /><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLPA8pkejU5fVMtrSa1hXFEUSb0YMOFubDieHJUn2_iW7NJtJCMu26F3CtMnW_cGUaA7wNK0f3rkXg8SRfpVinNP-3WLB3AAvuP2ibU4_q8b1D-7vXk3w-_ZsbFboIf3G1RBPcKZDUpYNB/s1600/world_crisis_378055.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 245px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLPA8pkejU5fVMtrSa1hXFEUSb0YMOFubDieHJUn2_iW7NJtJCMu26F3CtMnW_cGUaA7wNK0f3rkXg8SRfpVinNP-3WLB3AAvuP2ibU4_q8b1D-7vXk3w-_ZsbFboIf3G1RBPcKZDUpYNB/s320/world_crisis_378055.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5457781963741655074" /></a><br /><br />Jednostavno, iako imaju tendenciju konstantnog kukanja i zapomaganja, sto je vise vjekovna navika nego poziv u pomoc, ovi ljudi mogu da trpe mnogo. Daleko vise nego sto im priredjuje teska sadasnjica. Svi su gladni, a ko je sit, on ipak (valjda radi uroka) kaze da je gladan...A niko nije gladan. Samo su navikli da su prenajedeni i od straha da ce to jednog dana biti mnogo manje, svi zapomazu. Jer treba se odreci skupe odjece, skupih kola, tehnike, racuna za kablovsku i mobilne telefone, skupih izlazaka i putovanja. So well copied west. A sta je to bez hrana danasnjice, prevazisli smo hleb nasusni odavnoo...Cak i mi. <br /><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6cU9T9eEXBb7deLP70hFgdBRhrsagXT7RR7lpkNMseuwmJYkC_tsKmTzG3_PexrViTuKQ2-8JWKcL4XXWeRqymudfs-zKS-bzDIxMuRImJUCQhoP4XBTKGxcDRHRyUBK-V9UTdSgasIe5/s1600/yugoslavia-02-120304.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 256px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6cU9T9eEXBb7deLP70hFgdBRhrsagXT7RR7lpkNMseuwmJYkC_tsKmTzG3_PexrViTuKQ2-8JWKcL4XXWeRqymudfs-zKS-bzDIxMuRImJUCQhoP4XBTKGxcDRHRyUBK-V9UTdSgasIe5/s320/yugoslavia-02-120304.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5457785836706307666" /></a><br />Tako da, bicemo mi dobro, gladni nikad. Ali bukvalno gladni. Kad Balkanci pocnu da rade, tada se treba zabrinuti, tada se moze sa sigurnoscu reci da je kriza usla na velika vrata. Do tada, dok god sjedimo besposleni, gladni ne mozemo biti nikako.Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-65836772172568047692010-03-12T12:18:00.000-08:002010-03-12T12:22:07.137-08:00Izgladneli se tukli oko mrtvog slona i pojeli ga do kostiju<em><strong>Ali, dobro, djeco, to je tamo daleeeeko...</strong></em><br /><br />Potresne slike na kojima se izgladneli stanovnici Zimbabvea tuku oko slonovskog mesa šokirale su čak i one sa ’jačim’ stomakom. U nacionalnom parku Gonarezou, slon star 70 godina uginuo je i ležao u miru, dok ga nije primetio jedan seljanin koji je prolazio biciklom. Petnaest minuta kasnije, oko strvine su se okupile na stotine ljudi, dolazeći iz svih pravaca.<br /><br />Očajni seljani koristili su se mačetama, sekirama i noževima kako bi isekli slonovsko mesto, a iskoristili su bukvalno svaki deo tela – čak i uši i surlu, a kosti su odneli kući za supu. Tako je posle 24 sata od životinje visoke četiri metra ostala samo krvava mrlja u prašini.<br /><br />Fotograf Dejvid Kenselor, autor šokantnih slika, rekao je kako su izgladneli ljudi deo mesa pojela odmah, a deo suše za kasnije, kao i da su naredne dve nedelje slavili u okolnim selima.<br /><br />’Glad koja vlada u pojedinim delovima zemlje naši volonteri nisu videli nigde drugde’ rekla je Ema Kundišora iz tamošnjeg Crvenog krsta. Po informacijama iz ove organizacija, svaki četvrti čovek u ovoj zemlji gladuje, a ove slike dokaz su jezivih životnih uslova pod diktaturom Mugabea<br /><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3xVcnidwj9Pfz4kRlOyOhKgWvp5ruh1lHV8kR4Hq_bQoqO9D0v6AwE-8HsD3qFiOyPsYHuoYCdzalmOtEwirT3PiRA9UN58aRzO4ex21f8KCZvMS-kP67NieH7Sa8t-TTYnejeFlaSH-A/s1600-h/truplo-slona-1.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 174px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3xVcnidwj9Pfz4kRlOyOhKgWvp5ruh1lHV8kR4Hq_bQoqO9D0v6AwE-8HsD3qFiOyPsYHuoYCdzalmOtEwirT3PiRA9UN58aRzO4ex21f8KCZvMS-kP67NieH7Sa8t-TTYnejeFlaSH-A/s320/truplo-slona-1.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5447844702123992930" /></a><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwve_2dkiudjqJV-QGHWBjOZ4O1CvZn0zcRetDv6YGDTbA29UvkmbGaqWRl4UP4SVC-XGusbRUFiysN7NDYfqtuELNAxOygegMBZCSOuTRsLBLpRycJqNmo1it5qP2DZPlgLbRoXJpfLDr/s1600-h/truplo-slona-2.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 231px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwve_2dkiudjqJV-QGHWBjOZ4O1CvZn0zcRetDv6YGDTbA29UvkmbGaqWRl4UP4SVC-XGusbRUFiysN7NDYfqtuELNAxOygegMBZCSOuTRsLBLpRycJqNmo1it5qP2DZPlgLbRoXJpfLDr/s320/truplo-slona-2.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5447844697253776786" /></a><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAhRKZRSpllvWZCysO5NaSjxLOA0J4kkM6eMKkbaih1Lx3kd0Pm4emZe0eGomEWs832hQqzaky2LQ1cpX2exWnFCDZeVG3CXUg_-iye3TNMdD6szhJatk9qK_fRMzQiUgYbhhbycVqAIkX/s1600-h/truplo-slona-3.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 199px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAhRKZRSpllvWZCysO5NaSjxLOA0J4kkM6eMKkbaih1Lx3kd0Pm4emZe0eGomEWs832hQqzaky2LQ1cpX2exWnFCDZeVG3CXUg_-iye3TNMdD6szhJatk9qK_fRMzQiUgYbhhbycVqAIkX/s320/truplo-slona-3.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5447844693395027298" /></a><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXc5Hw-yonIRI7Lvb4Vo_afxT4_HgfMSzrscQA4jhyphenhyphenS0q8dOnJjVEMk4loy5u0zpoESbXLGKljwL1Th9hcg8z9UuwlP9hl0edZhGnlBX6EpBG8FX3tj6tBQTWKO1KycEdrus2jWhqZsRaJ/s1600-h/truplo-slona-4.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 206px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXc5Hw-yonIRI7Lvb4Vo_afxT4_HgfMSzrscQA4jhyphenhyphenS0q8dOnJjVEMk4loy5u0zpoESbXLGKljwL1Th9hcg8z9UuwlP9hl0edZhGnlBX6EpBG8FX3tj6tBQTWKO1KycEdrus2jWhqZsRaJ/s320/truplo-slona-4.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5447844687473795826" /></a><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_856HkYE999uVXqZ4x-tkuWq34gC74qn8wg8h8-5pOg78S16dgdeLUaQqDcQPnD50B1lXsbHlYWenpj6eLSC7nqvOtKW8dLeaxuwIwc0CtLaFSlIRt3oP3m-1qSxFRB8HJ5MnjrVWNwJ1/s1600-h/truplo-slona-5.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 158px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_856HkYE999uVXqZ4x-tkuWq34gC74qn8wg8h8-5pOg78S16dgdeLUaQqDcQPnD50B1lXsbHlYWenpj6eLSC7nqvOtKW8dLeaxuwIwc0CtLaFSlIRt3oP3m-1qSxFRB8HJ5MnjrVWNwJ1/s320/truplo-slona-5.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5447844682745536466" /></a>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-60174547296439365092010-02-11T15:58:00.000-08:002010-02-11T17:40:47.273-08:00FACEBOOK MANIA: Sakupimo 1000 članova da čovjek počiva u miru...!Bio jednom jedan dečko iz malog grada iz male zemlje Bogu iza tregera...Sin lokalnog preduzetnika, znači tipičan nesnosni balavac sa IQ-om prosječnog fikusa, nedostatkom vaspitanja i viškom slobodnog vremena. Momak je raspolagao takvim psiho-fizičkim sklopom da ga je mimo njegove nesrećne porodice mogla trpjeti u svojoj blizini samo šaka jadnika sličnih karakteristika, kojima je dotični kompenzirao društvo plaćajući im pića u lokalnim bircuzima. Simple bussiness deal.<br /> Priča kreće kada se neko iz porodice u trenutku prosvetljenja dosjeti pa malom kupi fina kolica veličine moje kuhinje i adekvatnih pratećih mogućnosti. Mali bistar, kako već predočih, pa nalegne jednog kišnog maglovitog zimskog jutra na gas, a prethodno je pored sebe posadio ne mnogo starijeg druga. Kako već pretpostavljate...Bum. Suma sumarum: sudar tri automobila, tri života izgubljena. Naš dečko, njegov prijatelj i iz drugih kola sredovječan muškarac, koji je za sobom ostavio porodicu. Dva automobila, u kojima su bili oni, na mjestu uvidjaja izgledala su kao kada uzmete običan papir A4 formata i izgužvate ga u lopticu. Treći automobil, srećom, nije pretrpio veću štetu i ljudi u njemu su samo bili lakše povrijedjeni i pored basnoslovne brzine koju je tog jutra momak uspio da razvije.<br /> E sad, samo da se podsjetim...Pomenula sam već dečkovu dražesnu personu? I njegovu nesumnjivu krivicu za tragediju? Za poentu cijele priče treba da naglasim da je u malom gradu u prosjeku svaka peta osoba imala tek neutralan stav, dok se velika većina gadila njegove pojave i ponašanja. Jednom riječju - gad. Ili, da citiram jednu stariju gospodju "pasha milet kakvu majka nije radjala"... <br />Uglavnom, sve bi mi bilo manje-više prirodno, čak i poneka lijepa riječ o njemu posle vijesti o njegovoj smrti, da ne bi Fejsbuka. Momka jos nijesu uspjeli ni da izvuku iz olupine, na fejsbuku je rapidnom brzinom, brže-bolje osnovana grupa...Zaista ne znam kako to da nazovem...Fanova? Poznanika? Ljudi koji će mu otići na sahranu? Pojma nemam. Niču zajedničke slike, lajkuju se iste (o maniji lajkovanja drugom prilikom)...Parole tipa "Što ćemo mi bez tebe?", "Ovaj grad neće nikad bit isti više"(to sigurno)... Kakve stare Crnogorke, te nisu ni znale što je tuženje...Smajliji sa faketnom usnom na svaku stranu, suze rone...Svaki status izjavljuje saučešće...Javlja se i nekoliko potencijalnih udovica, ožalošćene saznaju jedna za drugu u nevrijeme...(sreća u nesreći za njega, nisu mogle izabrat bolji trenutak da ga provale)...Uglavnom, you've got the picture. Kakvi su se u toj grupi stihovi izvezli, pomislila sam da je ustvari neko drugi poginuo, da to nije taj o kome se toliko pričalo...Ali ipak, to je taj.<br />Razumijem ja, o mrtvima samo najljepše...Ali, ljudi, stvarnooo...Jel u pitanju dosada ili nesto mnogo uvrnutije? Jer taj što se bavio kreiranjem grupe, morao je navrat-nanos potrčati, ako je slučajno bio u gradu ili bilo gdje dalje od kompjutera, da ga ko, ne daj Bože, ne pretekne...A na stranu koliko je jadno, jeftino, plitko i puno nepoštovanja provlačenje nečije smrti po fejsbuku, tip ipak nije bio Majkl Džekson da mu se prave RIP strane...Moje mišljenje.<br /> U svakom slučaju, ako bih i morala da se učlanim, to bi vjerovatno bila grupa "ožalošćenih" za onog čovjeka, ni kriva ni dužna, ali dovoljno baksuzna da tog jutra naleti na našeg momka...Interesantno, za njega niko nije potrčao da napravi grupu...? Zanimljivo.Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-75596323510740995412009-12-26T12:59:00.000-08:002009-12-26T13:30:38.756-08:00JOHN KATE PLUS 8 …minus JohnEvo neprimjerog teksta za zadnji mesec godine, tik nekoliko dana pred NG. Mozda bih trebala da pisem o Deda Mrazu ili njegovim irvasima....Mozda dogadjaji koji su obiljezili proslu godinu....Jaki dogadjaji, jedina stvar vrijedna pomena je ovaj nemilosrdni grip, dok se ne pojavi grip neke druge zivotinjske vrste ( zamisite samo - "krokodilski grip", "zablji grip", ili malo akcije: "batgrip" ili " spidergrip" ) Ne, ipak cu pisati o jednoj porodici, odnosno, kraju jedne porodice koju sam zavoljela za samo nedelju dana.<br /><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-otM-w62jwSF8a_MInwb6CA0osmKG-07PFilVDP7nsl9QChIwh-Ag5u45lLqSONCw449FA3f8pSs-vw0mSmg4N2vSA09Y4Js6XEXWrbZP6tmEaKMiMe7RWd5jQaETZ5ie9hnXJ9ra8iUA/s1600-h/jon-and-kate.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 261px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-otM-w62jwSF8a_MInwb6CA0osmKG-07PFilVDP7nsl9QChIwh-Ag5u45lLqSONCw449FA3f8pSs-vw0mSmg4N2vSA09Y4Js6XEXWrbZP6tmEaKMiMe7RWd5jQaETZ5ie9hnXJ9ra8iUA/s320/jon-and-kate.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5419656703563240066" /></a><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoZr93_NrZrJEUUqTXppjGCk5UQMSBDtR9mRSv-sqdceymycOUEibCH1eksIHX62Ul4QKJ6y10igevwuFiSOcATPv_7JBj0dMxJ4RMpmcPupCkn1SpgQxtTNECGBZJbXYBPt1A64ThyRkQ/s1600-h/jonkate.gif"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 319px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoZr93_NrZrJEUUqTXppjGCk5UQMSBDtR9mRSv-sqdceymycOUEibCH1eksIHX62Ul4QKJ6y10igevwuFiSOcATPv_7JBj0dMxJ4RMpmcPupCkn1SpgQxtTNECGBZJbXYBPt1A64ThyRkQ/s320/jonkate.gif" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5419655185402276882" /></a><br /><br />Radi se o rijalitiju koji se prikazuje na programu Travel & Living Channel, koji korisnici kablovske odnedavno mogu pratiti. Neobicna porodica - mladi bracni par John i Kate i njihovo osmoro djece. Naime, radnja prati njihov zivot i svakodnevno snalazenje sa osmoro djece: dve osmogodisnje bliznakinje i sestogodisnje sestorke. John i Kate su mladi americki bracni par koji se lijecio od neplodnosti i kako sama Kate kaze u uvodu - dobili su malo vise djece nego sto su ocekivali: prvo bliznakinje Karu i Medi, a kasnije kada su pozeljeli jos jedno,dobili su jos sestoro - tri djecaka (Ejden, Kolin i Dzoel) i tri djevojcice (Aleksis, Lija, Hana).<br />Uglavnom, mjesec dana pratila sam seriju njihovih avantura prilikom posjete Diznilendu, proslavljanja 4.jula, gostovanja kod Opre, kao i svakodnevni zivot pun pazljivog planiranja najmanjih sitnica. Duhovita i pomalo autoritativna bivsa medicinska sestra Kate i cutljivi IT analiticar John bi sjedili i komentarisali prethodni dan i ponasanje djece polako nas upoznavajuci sa licnoscu svakog djeteta pojednicano. Cesto je cijela polusatna epizoda bila posvecena npr samo realizaciji dorucka ili posjeti zubaru, sto se izvrsavalo na vrlo zanimljiv nacin, buduci da se radi o odlasku sa 6-8 hiperaktivnih, vrlo zvucnih klinaca, koji se zbog svoje brojnosti na sve nacine bore za minut paznje roditelja ili igracku.<br /><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDEJLVE1LYZBUXV8UeX8MLUnFcbCujBKiU3SEqArW6byqcJMEP_oOcSFZopYwyV5SK-bP59Lsud0toqzQW7pS_KwvuAcPtNwThZ6oAYMh4Gq22lqE8QS-tqfg3I1w6WliY3qxA3NS9W_06/s1600-h/kate_gosselin_out_20e0.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 201px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDEJLVE1LYZBUXV8UeX8MLUnFcbCujBKiU3SEqArW6byqcJMEP_oOcSFZopYwyV5SK-bP59Lsud0toqzQW7pS_KwvuAcPtNwThZ6oAYMh4Gq22lqE8QS-tqfg3I1w6WliY3qxA3NS9W_06/s320/kate_gosselin_out_20e0.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5419655644001251378" /></a><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhf5XVVtGjeDXq9mUoNUsFECCvNt298WHuD2MM-WPtsJrEo-2wYk5G-7DRXfL77Ge_9qLSjGrp6hF99bmmf2o5Pmm6du0Q9I9IjGqbSq_z9wgydYtHmIADEhFY8UuIjYW6ym4SN8pYIZcOY/s1600-h/KateGosselin.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 281px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhf5XVVtGjeDXq9mUoNUsFECCvNt298WHuD2MM-WPtsJrEo-2wYk5G-7DRXfL77Ge_9qLSjGrp6hF99bmmf2o5Pmm6du0Q9I9IjGqbSq_z9wgydYtHmIADEhFY8UuIjYW6ym4SN8pYIZcOY/s320/KateGosselin.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5419655639485640914" /></a><br /><br />Uglavnom, sve je to lijepo koncipirano da vam nema druge nego da zavolite sve te preslatke klince (John je dijelom Koreanac) i nacin na koji se njihovi roditelji bore sa svakodnevicom koja im je nadrealno otezana. Ipak, njihov stav „sta je tu je-tako je-kako je.let’s have fun” je neodoljiv i daje vam privid da je to jedna savrsena porodica koja je iz svoje situacije izvukla maksimum.<br /><br />Medjutim, jedno nepogresivo ogledalo stvarnosti zvano Google...Kad sam ukucala „<span style="font-weight:bold;">John ang Kate Gossip</span>” u pretragu, prvo sto mi je pretrazivac bacio u lice bio je nastavak „<span style="font-weight:bold;">...divorce</span>”!<br />Uzalud sam pokusavala naci demant...Vijest je tacna i konacna. Ne da se Jonh i Kate razvode, vec su se razveli ovog novembra, a zahtjev je podnijet jos u junu. <br /><br />Eeeeeh...Kako sam mogla i pomisliti da je ta idila (cije prikazivanje kod nas <br />dosta kasni, kao i sve drugo na kraju krajeva) stvarna, u ovom svijetu gdje je jedina stvarnost ambicija i afera sa uciteljicom svoje djece.<br /><br />Verzija je puno, meni isto ko je kriv. Kriva je rijec „divorce” posle koje nista nije bilo vazno, ni pitanje da li je Kate kriva, njena ambicija – eksponiranje djece i pisanje knjiga, zanemarivanje i (cak i na tv-u ocigledno) ponizavanje muza. Ili njegov slab karakter, navodna afera sa uciteljicom starijih bliznakinja. Posle razvoda John je zabranio snimanje djece, TLC ga je tuzio zbog nepostovanja ugovora, u smislu davanja intervjua vezanih za razvod konkurentskim TV stanicama. On se brani iz svoje 1,1 milion $ vrijedne nove kuce u kojoj zivi sam, Kate se zabavila potpisivanjem nove knjige koja nosi naslov show-a, koji kod nas jos prikazuje zajednicke avanture porodice Gossip. <br /><br />Sada je porazavajuce tuzno gledati Ejdana, Dzoela i Liju kako placu svako jutro kada tata krece na posao. Mama se smesi u kameru komentarisuci „Ovako je svako jutro. Plase se da se nece vratiti”.Saljivo dobacuje djeci „Hej narode - vi znate nesto sto ja ne znam?” na sta se cuje kikot snimatelja i tonca.<br /><br /><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4-7CFrmzuYh5qNb6wfQ4CBrTnUkhCN4_21FcyPrmsQuAB2kWzG6YlQiO55ch1nqSCT-F3KszMCVQLcrqrnEkblLfJWOxovwU41WFKMrd7kDuIHrzt8sZFV3rnizUZsoz5BPZosm1Hvllq/s1600-h/kate-gosselin-americana-11.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 242px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4-7CFrmzuYh5qNb6wfQ4CBrTnUkhCN4_21FcyPrmsQuAB2kWzG6YlQiO55ch1nqSCT-F3KszMCVQLcrqrnEkblLfJWOxovwU41WFKMrd7kDuIHrzt8sZFV3rnizUZsoz5BPZosm1Hvllq/s320/kate-gosselin-americana-11.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5419656291610235058" /></a><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEij5vW8QmXpFJHcP2g4_eikPSREX89hANFbI6yKrOA7eRHwhFjVMKZ4SCdDsPAB0IhsGvbm2R9MrjwozgXDgQoIuLaHjdxf9u8iowISZLfTtYbh7gBMw9Qoqm18IuPYXED0t5yOZDtPoulP/s1600-h/0711_jon_gosselin_infphoto_1019041_b.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 226px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEij5vW8QmXpFJHcP2g4_eikPSREX89hANFbI6yKrOA7eRHwhFjVMKZ4SCdDsPAB0IhsGvbm2R9MrjwozgXDgQoIuLaHjdxf9u8iowISZLfTtYbh7gBMw9Qoqm18IuPYXED0t5yOZDtPoulP/s320/0711_jon_gosselin_infphoto_1019041_b.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5419656283249105794" /></a>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-63617412994662382852009-11-10T04:48:00.000-08:002010-08-15T14:58:02.977-07:00Bolje steker u ruci, nego ...<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhouj8PqY14gAmwP3aNMx1xcY4UTOR8Gd9jH8XIibHH8okfdDMp_uxh0caGLH35JEUnyxddUjxqbGzwR0p6dGOpbsGoaOZa0VBVU_O2uFF0zzYd-ux_gJcgqv8ECOSgCnHxzBn0CAlTmT7f/s1600-h/untitled.bmp" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5402458863190088290" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhouj8PqY14gAmwP3aNMx1xcY4UTOR8Gd9jH8XIibHH8okfdDMp_uxh0caGLH35JEUnyxddUjxqbGzwR0p6dGOpbsGoaOZa0VBVU_O2uFF0zzYd-ux_gJcgqv8ECOSgCnHxzBn0CAlTmT7f/s320/untitled.bmp" style="cursor: hand; display: block; height: 286px; margin: 0px auto 10px; text-align: center; width: 320px;" /></a><br />
E sad, zbog cega se posvetih pisanju na ovu temu...Stvarno nisam ni imala nista konkretno na umu ovog meseca, osim izvikanog meksickog gripa...O njemu cu kad od njega i obolim.....<br />
Sta me navelo da malo pisem o (balkanskim) Romima... Jedna kratka prica koju sam cula jutros...Radnja se odvijala i vrlo brzo zavrsila negdje u Beogradu...Verovatno pre godinu-dve...<br />
<br />
Prica ide ovako...Uprava grada Beograda odluci da jednu stambenu zgradicu-glanc novu, pokloni, bolje reci - nameni svojoj romskoj zajednici, odnosno, njenom delu koji moze stati u solidne stambene prostore. I pretpostavljam (ne znam sa sigurnoscu) da je takav poduhvat bio adekvatno medijski propracen sa sve urucivanjem kljuceva porodicama (citaj-potencijalnim glasacima). Uglavnom – usele oni lijepo ugljese tamo i posle tri dana osvane zgrada prazna...Stanari otisli, a pre toga poskidali i odneli sve sto se na neki nacin moglo iskoristiti...Stekere, uticnice, sijalice, kvake, vrata, izolaciju...Podigli parkete i odneli drvo, plocice u kupatilima, elemente iz istih...Tri dana...Ostali samo zidovi i ono sto se nikako nije moglo odvojiti i odneti...<br />
<br />
Mozete li zamisliti moju reakciju kada sam cula kraj pricice? Tragikomedija...! Nadrealno zaista...!<br />
<br />
E sad tezi dio – <em><strong>zasto bi uradili tako nesto?</strong></em> Vi vidite sta vam odgovara, ja nudim odgovore mini ankete koju sam sprovela po kuci...Evo sta kazu ispitanici...<br />
<br />
<span style="font-weight: bold;">1.osoba A</span> : “oni ni ne mogu drugacije...cuj-oni su jednostavno takvi, to im je u krvi...ne mogu oni u stanove isto kao sto ti ne mozes u cergu...ne kaze se dzabe “ciganisu”...to je naviklo tako da zivi – da skita i krade...”<br />
<span style="font-weight: bold;">2.osoba B</span> : “ko zna kakvo je bilo to mjesto sto su im nasli” ( upada osoba A “nije gore moglo biti od onih njihovih cergi i kampova nikako...!”)<br />
<span style="font-weight: bold;">3.osoba C:</span> “ko zna, mozda su se prepali da ih ne istejeraju posle, iako su im dali te stanove - pa pokupili to sto su mogli i odmaglili...”<br />
Ja nemam misljenje – mozda po malo od svega ovoga...<br />
<br />
Ne vjerujem da ova grupacija, koja konstantno porice prednosti modernog doba iako je u konstatnom dodiru sa njim, ima psiholoske predispozicije da zivi <strong><em>lowlife</em></strong>, konstantno na margini...Ne vjerujem sa su niza rasa, kako je tvrdio brkati, zivcani Njemac...Mnogo je toga tu upleteno, sto je nama nevidljivo i sto mozda ne znamo....<br />
Zato ostaje pitanje – zasto su otisli? Kako objasniti fenomen zvani “Cigani” u kontekstu danasnjice?Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-25652121814344118192009-09-13T07:03:00.000-07:002009-09-13T08:38:11.105-07:00CANDYMAN : Manijak za metropolu<em><span style="font-size:130%;"></span></em><br /><em><span style="font-size:130%;"></span></em><br /><em><span style="font-size:130%;">Jedan stari, dobri domaci film kaze kako svaki veliki grad, metropola, to istinski postane tek kad se u njemu <strong>"potpise"</strong> serijski ubica....Metropola ranga Podgorice morace se zadovoljiti serijskim<strong> prepadacem</strong>, posto je za ovog gospodina naziv koljac malo pretenciozno nabudzen...</span></em><br /><br /><br />Velika mi je cast da sve vas obavjestim da je odnedavno Podgorica postala metropola...Da,da...Ja, kao ponosna gradjanka ne mogu da sakrijem svoje, ne odusevljenje, vise uzbudjenje sto je izvjesni <strong>Sead Secerovic</strong> odlucio da nas pocasti svojim prisustvom u glavnom gradu....<br /><br />Sve ono sto ponosni djetici na odredjenim funkcijama pokusavaju duzi niz godina: da daju Podgorici moderni izgled, da se ovaj gradic od 140-150 000 gradjana kako uvrsti u rang metropola (uprkos ociglednim, cisto fizickim barijerama kakve su povrsina i br stanovnika istog)....E, sve sto njima, na celu sa nasim prgavim gradonacelnikom <strong>Dr Mugosom</strong>, koji vrlo uspjesno lijeci bezobrazluk novinara novom, alternativnom metodom lijecenja zvanom "<em>Shamarologija</em>" (jos uvijek mlada i nazalost nepriznata nauka)...E, sve je to uspio izvjesni Sead iz Novog Pazara, 26, koji u Podgorici boravi svega nepuni mjesec dana...<br /><br />Nas gost ipak koristi malo nesvakidasnje metode marketinga da nacini od naseg glavnog grada pravu malu mini-metropolu.... On ima naviku da uvece napada s ledja nozem, pa uglavnom zene i djevojke...Ne, nije u pitanju ni silovatelj, ni ubica...Ipak nije ubio nikog, jos uvijek...<strong>Pazarski manijak</strong>-kako su ga krajnje nekreativno novinari nazvali...Zar nije bolje <strong><em>"Candyman-Ubode i ode" </em></strong>? Policija se muci da uhvati doticnog, koji izmice bolje nego da je 007...Nadlezni organi ponosno isticu kako je " <strong>to lice identifikovano, cak imamo i njegovu fotografiju</strong>..."<br />( znam, znam -"vaaaauuu", zar ne? )<br />Uglavnom, vidjen je istovremeno i u Gorici, i u Maslinama, i u Momisicima... Njegovo lice gleda sa malih ekrana, postera i naslovnica novina...Da nisam bolje upucena, pomislila bih da se blize izbori i da se Candyman kandidiovao....Ali ne...Samo je napao 20-ak ljudi, od cega 10 njih u Novom Pazaru... Protekih nekoliko dana vjerovalo se da izvjesni vise ne pohodi Podgoricu u vecernjim satima, vec da se zaputio prema sjeveru dok nije preksinoc napao par djevojaka u blizini Vile Gorica, koje su se uspjesno odbranile i izvukle bez povreda...Ocigledno ni on ne pridaje mnogo vaznosti tome da li ce nekoga usmrtiti, raniti ili samo isprepadati na svom putosestviju...<br /><br />Koliko god mi cijela situacija bila uzbudljiva, a uzbudjenje i napetost su nesto sto se prilicno cijeni u gradu sa stepenom dinamike kakav je Podgorica (dogadjaj nedelje - zatvaranje ulice radi renoviranja)... Da se ne lazemo, niko se ne plasi, sve ovo zabavlja na razlicite nacine, dok ne dosadi ubrzo....Cak je prisutno neko morbidno prizeljkivanje u izjavama tipa "Uuuuu zamisli da te taj negdje presretne..." Mada to u neku ruku i razumijem - dobra prica za unuke "Zamalo imah nastradat' od serijskog napadaca"...Nije vazno koje vrste...<br />Koliko god to magnetski drzalo nasu paznju, mislim da je vec vrijeme da ga nasa kratka i nespretna ruka zakona uhvati...Do daljnjeg-kuci s zadnjim zracima sunca...<br /><br /><br /><span style="color:#6633ff;"><span style="color:#000000;"><span style="font-size:85%;">12.septembar:</span> </span><br /></span><a href="http://http//www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Hronika&datum=2009-09-12&clanak=200748"><span style="font-size:85%;color:#ffff33;">http://http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Hronika&datum=2009-09-12&clanak=200748</span></a><span style="color:#6633ff;"><span style="color:#ffff33;"> </span><br /><span style="color:#000000;"><span style="font-size:85%;">13 septembar:</span> </span><br /></span><a href="http://http//www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Hronika&datum=2009-09-13&clanak=200907"><span style="font-size:85%;color:#ffff33;">http://http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Hronika&datum=2009-09-13&clanak=200907</span></a>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-5816486593095980922009-09-01T06:14:00.000-07:002009-09-13T08:37:50.902-07:00UMRO JE KRALJ...ZIVEO KRALJ!<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGRevfTxahvrjKeLvu2iEf55NRZbkwOaaN3fLgFeUt6euszKuZ21heZmnTWSfAYhWpn5FwnJj58icqCQICDrvkKeg4phikrOoz1rmWl2hlGaoMK91qxFxDmKPxnGR5bhRKlIAgs4rfkzfi/s1600-h/king-of-pop.jpg"><img style="TEXT-ALIGN: center; MARGIN: 0px auto 10px; WIDTH: 398px; DISPLAY: block; HEIGHT: 400px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5376890700058697186" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGRevfTxahvrjKeLvu2iEf55NRZbkwOaaN3fLgFeUt6euszKuZ21heZmnTWSfAYhWpn5FwnJj58icqCQICDrvkKeg4phikrOoz1rmWl2hlGaoMK91qxFxDmKPxnGR5bhRKlIAgs4rfkzfi/s400/king-of-pop.jpg" /></a><br /><div align="justify">(RETRO 2 MJESECA) </div><div align="justify"><br /><br />Eto, umrije i Kralj...Ostalo je malo ljudi, ili da ih nazovem Kraljeva i Kraljica s ove strane...Radjaju se neki novi izdanci kraljevske krvi, nekih drugih loza i dinastija...Ipak, onih pravih je sve manje...<br /><br />Kako je oduvek bilo, u knjigama istorije ili knjigama bajki: <strong>Kralj je umro...na dvoru rusvaj!</strong> Clanovi kraljevske porodice se kolju sa neprijateljima, u ovom slucaju bankama i ostalima kod kojih je dobri i pribrani Kralj dugovao milione....Zatim sa pomamljenom ruljom koja hoce pravdu, istinu ili....u ovom slucaju kraljevu spermu ili mozak, ili oboje....Ceka se cija ce glava pasti zbog smrti coveka koji je svake veceri pred spavanje, ne kao normalni Kraljevi, pio neko alkoholom dobro obogaceno, u krv skupo pice ili sta vec oni piju...Ne, on je pio po desetak raznih pilulica, sto za smirenje sto za spavanje....Ne racunam tu sumece vitamine, da se razumemo...I tako vec desetak godina...<br /><br />I sad ce njegov dugogodisnji ljekar, koji je to cudo prirode odrzavao u zivotu, kome treba dati Nobela za medicinu, da prilozi svoju glavu na giljotinu zarad dusevnog mira naroda koji je volio svog Kralja...Naroda, zednog pravde i istine... Pa jedno dobrih dva mjeseca bice zedni, po mojoj slobodnoj proceni...dok se o necemu drugom ne zabave...<br /><br />A da je bio Kralj - bio je! Za to mu skidam kapu!<br />I to ne Kralj kao oni icrnjaceni i dosadni iz srednjeg vijeka, zabavljeni ratovima, politikama, verama...Ne, ovaj je dostojan rimskih imperatora, Nerona ni manje ni vise...Visa liga...Posto su osim titula dijelili i odredjene sklonosti...<br />Ne, nas Kralj nije bio piroman, bar koliko se zna... Ali je zato imao odredjene ljubavne afinitete (stvarno ne znam kako da to nazovem, a da ostanem dama, a da opet ljudima bude jasno o cemu ovde pricam)...Bar tako rekose neka dva decka, jedan pre, a jedan bas skoro....Ali, dosta vec o tome...Kralj je mrtav, tako da automatski postaje cist ko suza, imun na sve zivotinjske viruse i brljotine koje je za svog burna zivota napravio...<br />Uglavnom, narod place, suze roni na ulicama grada Los Andjelesa... Niko ne pominje momcice,ni afinitete, ni pilulice...Pominju se milionski dugovi, oni se malo teze zaboravljaju nego pedofilija, ali dobro...Nista novo u Kraljevini...(...Neverland)!<br /><br />Ja dotle djuskam uz Billie Jean i Beat It... I pokusavam da izbrisem iz glave jedan nos, koji me je godinama unazad strasno istraumirao... Ali bicu OK, svi cemo biti OK...Sve je to za ljude...A ako je za ljude - i za Kraljeve je! Zar ne?</div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-76067793302508851662009-04-08T11:41:00.000-07:002009-09-13T08:38:36.998-07:00MASAKR KITOVA KAO TRADICIJA!<div align="left"><span style="font-size:130%;color:#ffffff;">Kitove masakriraju nakon sto ih stjeraju u zaliv i ubiju.</span> </div><div align="center"></div><div align="center"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi21SM-m6HOXXH2RUtCPZ1lt8dpbTmJizpR2lJt8TEfXF9AkfR68i2OIc3JmA_iwalFqWKdu43xj8ZSTm0Fhy9YjHelp6j2vRvt8ZdmWRxpc2O1q_-GcUhhXVcAGp0uZQAj-TiaB4AxuyHw/s1600-h/whales1.jpg"><img style="WIDTH: 400px; HEIGHT: 262px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5322398257652391538" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi21SM-m6HOXXH2RUtCPZ1lt8dpbTmJizpR2lJt8TEfXF9AkfR68i2OIc3JmA_iwalFqWKdu43xj8ZSTm0Fhy9YjHelp6j2vRvt8ZdmWRxpc2O1q_-GcUhhXVcAGp0uZQAj-TiaB4AxuyHw/s400/whales1.jpg" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHqMT4_K7X9CAkKYaqFVumOnl83Ofe3yZA39-M_9zkLiK9J_GiKZ53t97fYMywe4W2Skz28qQzhgE10eRFdU2tRdhGfy40PORFU4esKLs3FDOd6J996A0EnY99UbBSVV4Fjt-h5FU_XcFr/s1600-h/10593391_74c9f3851211125327_m.jpg"><img style="WIDTH: 307px; HEIGHT: 375px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5322398574280680594" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHqMT4_K7X9CAkKYaqFVumOnl83Ofe3yZA39-M_9zkLiK9J_GiKZ53t97fYMywe4W2Skz28qQzhgE10eRFdU2tRdhGfy40PORFU4esKLs3FDOd6J996A0EnY99UbBSVV4Fjt-h5FU_XcFr/s400/10593391_74c9f3851211125327_m.jpg" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuA72p1bk9y_Dn96-hp6nLKqP7WbpC1-vP2Nob9rAu-htzecHt-L381Xp-CIMcc0XONQuOrXPwwwtc-0Y3aGJx5rykJCkGPOnj1cqNrSlAPZ986t7RT0aGw_8FLTWnkcbyS__UzDa-KP_M/s1600-h/whales_world_Faeroe_Island_kids_wading_in_blood.jpg"><img style="WIDTH: 295px; HEIGHT: 206px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5322397991308460050" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuA72p1bk9y_Dn96-hp6nLKqP7WbpC1-vP2Nob9rAu-htzecHt-L381Xp-CIMcc0XONQuOrXPwwwtc-0Y3aGJx5rykJCkGPOnj1cqNrSlAPZ986t7RT0aGw_8FLTWnkcbyS__UzDa-KP_M/s400/whales_world_Faeroe_Island_kids_wading_in_blood.jpg" /></a></div><div align="center"></div><div align="center"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgc1L7KEnk9DAmvwGM3RvYmW9S7iJQi7GADss446fuMQMPAN1SekCgmUVnq-iP7i7XMQG3AvXgfSte2C4T2m2ksrvMh8_m1DnZZNauHKHsQ_CxsgV_pNaJzRekkH5Ep_RQ5noBeYCmamwbf/s1600-h/image0101010.jpg"><img style="WIDTH: 360px; HEIGHT: 223px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5322397993925786594" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgc1L7KEnk9DAmvwGM3RvYmW9S7iJQi7GADss446fuMQMPAN1SekCgmUVnq-iP7i7XMQG3AvXgfSte2C4T2m2ksrvMh8_m1DnZZNauHKHsQ_CxsgV_pNaJzRekkH5Ep_RQ5noBeYCmamwbf/s400/image0101010.jpg" /></a></div><div align="center"><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWBzsNv94lq8eiOBpY2_u9ONciQ2UFL1QkqqUGioVjGaEebjPKjoixcJWS4RPEuim3UJpD8E5u-q19OYNHj9v9PVr7JgvAYtB2IrImXjs6xvKy2S4DA7cuol2OpS5aEDcMB-uSGq6_qtUp/s1600-h/153ef21.jpg"><img style="WIDTH: 360px; HEIGHT: 241px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5322397989698373106" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWBzsNv94lq8eiOBpY2_u9ONciQ2UFL1QkqqUGioVjGaEebjPKjoixcJWS4RPEuim3UJpD8E5u-q19OYNHj9v9PVr7JgvAYtB2IrImXjs6xvKy2S4DA7cuol2OpS5aEDcMB-uSGq6_qtUp/s400/153ef21.jpg" /></a></div><div align="center"><br />Ostrvljani ubijaju kitove nakon sto ih stjeraju u zaliv u potjeri koja traje satima. Iscrpljeni, prestraseni i zbunjeni kitovi posustaju i tada nastupa krvoprolice. Brojni ostrvljani kukama udaraju zarobljene, kitove rezuci im zatim meso uzduzno. Zaliv ubrzo postaje prepun krvi koja curi iz tijela umirucih masakriranih zivotinja.<br /></div><div align="center">Ovaj masakr kitova mjestanima je poput zabave, a svake godine na ovakav i slicne nacine umre preko 2000 kitova. </div><div align="center"><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWymsAjCAHqFToUXCashg-mW_1Duy8Voig8kdXx4NTdBncWd4deszqeyElwieARqSLJKZogEPmGPuqzlpJ_8CXKdWa4QtlNbGEV8zyaJ8R9G-KrLNNlfCOmWKgnBNtfH-sIjFady7wBMH2/s1600-h/153ef02.jpg"><img style="WIDTH: 360px; HEIGHT: 236px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5322397987740999858" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWymsAjCAHqFToUXCashg-mW_1Duy8Voig8kdXx4NTdBncWd4deszqeyElwieARqSLJKZogEPmGPuqzlpJ_8CXKdWa4QtlNbGEV8zyaJ8R9G-KrLNNlfCOmWKgnBNtfH-sIjFady7wBMH2/s400/153ef02.jpg" /></a></div><div align="center"></div><div align="center"></div><div align="center">Ovaj neobican i u mnogim evropskim zemljama zabranjen obicaj klanja kitova nazvan je "<span style="color:#ff0000;"><em>grindadrap</em></span>". Godinama zbog prehrane bogate mesom kitova smanjuje se populacija stanovnika ovog mjesta. Naime, mnogi od njih obolijevaju ili umiru zbog velike kolicine zive u kitovima. Takodje, povecava se i broje djece rodjenih sa mentalnom retardacijom.<br />Ipak, ovi kitovi nijesu ugrozena vrsta, a drustva za zastitu zivotinja ne napadaju one koji ih ubijaju, zbog toga sto je masakr postao integralni dio kulturnih obicaja <em><span style="color:#ff0000;">Farskih ostrva (Kraljevina Danska)</span></em>, a i sam proces ubijanja zivotinja nije komercijalan.<br />Naprotiv, oni su ponosni na ovaj obicaj, pa u njega ukljucuju i djecu, koja na dan klanja dobijaju i slobodan dan u skoli.<br /></div><p align="center"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6hdv1DSaJkyzoc6lm08oQupztGZzGGItESlgZ784U8SPaAsdxu-YTJX74o6ecus3i-9y_3zY85TaYxIVlAhLAeOgeyOL8SZAlQzOT615aEAzVcYSQdm4bz588bZ24naXd-9s9kIVPwCOQ/s1600-h/153eed3.jpg"><img style="WIDTH: 360px; HEIGHT: 236px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5322397982729518434" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6hdv1DSaJkyzoc6lm08oQupztGZzGGItESlgZ784U8SPaAsdxu-YTJX74o6ecus3i-9y_3zY85TaYxIVlAhLAeOgeyOL8SZAlQzOT615aEAzVcYSQdm4bz588bZ24naXd-9s9kIVPwCOQ/s400/153eed3.jpg" /></a></p><div align="left"><br /><span style="color:#ff0000;"><span style="font-family:arial;font-size:130%;"><strong>@Zoe:</strong></span></span></div><div align="left"><strong><span style="color:#ffffff;"><span style="font-family:arial;">Tradicija ili ne, ziva ili ne, komercijala ili ne...<span style="font-size:130%;">THIS IS WRONG IN SO MANY WAYS!</span></span></span></strong></div><div align="left"><span style="font-family:arial;color:#ffffff;"><strong>Ne vidim zasto se navodi obolijevanje stanovnika i retardacija djece uopste u clanku. Jer se kao glavno obrazlozenje ovdje navodi tradicija (a posle kazu da mi balkanci imamo diskutabilnu tradiciju i sumnjivu sklonost ka krvoprolicu)...Koliko sam shvatila - tih kitova nije nista manje, a oni se i pored stetnog mesa i saznanja da je ono stetno,nista manje ne hrane njim...<br />Sve cesca retardiranost djece? Malo Frojda i ove slike prilicno objasnjavaju intelektualni potencijal pojedinih djelova "savremene" Evrope...<br /></strong></span></div><span style="font-family:arial;color:#ffffff;"><strong>Sto se drustava za zastitu zivotinja tice...Mislila sam da je poenta zastiti sve zivotinje, bez obzira da li su na rubu egzistencije ili ne...Bez obzira da li je izivljavanje nad njima komercijalizovano ili ne...Izgleda da o tome nemam predstave...</strong></span>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-32694339434153554422009-04-01T15:57:00.000-07:002009-04-01T16:16:36.029-07:00Ani's homena sajtu deviantart.com gdje cesto skidam slike,slikari i fotografi objavljuju svoje radove...jedna od fotografija, koju mi je pretraga izbacila kada sam kao kljucnu rijec stavila "home", je sledeca...<br /><p><a href="http://img26.imageshack.us/img26/2948/homebydechobekbig.jpg"><img style="TEXT-ALIGN: center; MARGIN: 0px auto 10px; WIDTH: 300px; DISPLAY: block; HEIGHT: 312px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5319861945053403170" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhz5ZVUxIvewcv48nPL2vy-krrnorMTukyqFnYE9KjvQD2vCRSdqdEh1O9R3BDY9ZZEvJ1okY2Y1J2gu1SRUSOJe9P7ecjve6iCcaBiUCDQGdjZdXrII0DSK6cMhlojvP-hpNM60q7TiM1A/s320/home_by_dechobek.jpg" /></a>autor je uclanjen sa nick-om <em>dechobek</em>....njegova napomena:</p><p><strong><span style="color:#ff0000;">Ani's home.No comment.<br /></span></strong><br /></p>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-19425467058269492742009-03-22T13:50:00.000-07:002009-03-22T14:51:32.630-07:00ZAK PREVER<div align="center"><br /></div><div align="center">dok sam trazila sestri biografije nekih pesnika i prevode na netu,nasla sam vise pesama Zaka Prevera...anarhista,odmetnk i sanjar u svojoj humornoj i humanisticki angazovanoj lirici govori o zivotu u razlicitim njegovim aspektima...svojevrstan moralista i kriticar drustva,Prever ukazuje na jos uvek moguce prostore covekove srece koju malogradjani, klerikalci, militaristi i politicari stalno ugrozavaju...<br />moj izbor...Barbara i Tamnicareva pesma... </div><div align="center"><br /> </div><img style="TEXT-ALIGN: center; MARGIN: 0px auto 10px; WIDTH: 320px; DISPLAY: block; HEIGHT: 213px; CURSOR: hand" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5316132377127698882" border="0" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxl-ui9ZgfJawvqYx0IjABh3-on_A4f4rTZ63cIhTzITeDwRdJDvehGCUQ2FR3LXQuNmsICmikqaR6fs7apMjyEYZxwMffCv5fYJsgI_mT7gHhBzsAfOlpI0ij4bO6UOr1bt50SMg0qP02/s320/One_warm_night_in_Paris_II_by_skeev.jpg" /> <p align="center">BARBARA<br /><br />Secas li se Barbara<br />Padala je kisa neprestana<br />Nad Brestom tog dana<br />A ti si isla nasmejana<br />Pokisla ozarena ocarana<br />Pod krupnim kapima kise<br />Seti se Barbara-<br />Sretoh te u ulici Sijama<br />Smejala si se<br />I ja sam se smejao<br />Secas li se Barbara<br />Nisam te poznavao<br />A ni ti mene<br />Secas li se toga dana<br />I ne zaboravi ga<br />Jedan covek ispod neke kapije<br />Zaklonjen<br />Vikao je tvoje ime<br />Barbara<br />A ti si potrcala ka njemu po kisi<br />I bacila si mu se u zagrljaj<br />Secas li se Barbara<br />Ne ljuti se sto ti kazem Ti<br />Jer To kazem svakom koga volim<br />Pa cak iako ga ne poznajem<br />Secas li se Barbara<br />I ne zaboravi nikad<br />Tu kisu tako blagu i tako srecnu<br />Na tvome licu srecnom<br />Nad tim gradom srecnim<br />Tu kisu nad morem<br />Nad arsenalom<br />Nad brodom iz Cesana<br />Oh Barbara<br />Velika je svinjarija taj rat<br />I sta je sa tobom sad<br />Pod kisom od gvozdja<br />Vatre celika i krvi<br />A onaj koji te je stezao u zagrljaju<br />Zaljubljeno<br />Da li je umro nestao ili je jos ziv<br />Oh Barbara<br />Jos uvek kisa pada nad Brestom<br />Kao sto je padala nekad<br />Ali nije to isto jer je sve poruseno<br />To su samo posmrtne kapi kise<br />Uzasne i ocajne<br />A nije ni onaj potop vise<br />Gvozdja celika krvi<br />Vec prosto kisa iz oblaka<br />Koji nestaju kao psi<br />Kao psi koje odnosi<br />Vodena struja iz Bresta<br />Da istrune negde daleko<br />Vrlo daleko od Bresta<br />Od koga nije ostalo nista.<br /><br />TAMNICAREVA PESMA<br /><br />Kuda lepi tamnicaru<br />Sa tim kljucem poprskanim krvlju<br />Idem da oslobodim onu koju volim<br />Ako jos ima vremena<br />A nju sam zatvorio<br />I nezno i svirepo<br />Na najskrovitijem mestu svojih zelja<br />Na najdubljem mestu svojih nemira<br />U lazi buducnosti<br />U gluposti zaklinjanja<br />Hocu da je oslobodim<br />Jer hocu da je slobodna<br />Po cenu i da me zaboravi<br />Po cenu i da ode<br />Pa cak i da se vrati<br />I da me jos voli<br />Ili da zavoli drugog<br />A ako joj se taj dopadne<br />Pa ona ode<br />I ja ostanem sam<br />Sacuvacu samo<br />Na svojim dlanovima<br />Do poslednjeg daha<br />Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju</p>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-66810075637557615042009-03-17T13:29:00.000-07:002009-03-17T13:43:38.876-07:00"BODEZ" - MATIJA BECKOVIC<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxz89Urn5UNq8CKHle7J3_8Ig_lI0qh6MQoc6laq8rcVX6zv2CVW8xmHkw_aNjIyAOmbHog6-_QylTaOHV6dwbLJ8DxNO3KPGri9PnurqFWAvICbzbZYUaigARAw_UNxtorvbwBWOlaMWf/s1600-h/ak_Matija%2520Beckovic.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5314260123403123042" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; WIDTH: 200px; CURSOR: hand; HEIGHT: 140px; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxz89Urn5UNq8CKHle7J3_8Ig_lI0qh6MQoc6laq8rcVX6zv2CVW8xmHkw_aNjIyAOmbHog6-_QylTaOHV6dwbLJ8DxNO3KPGri9PnurqFWAvICbzbZYUaigARAw_UNxtorvbwBWOlaMWf/s320/ak_Matija%2520Beckovic.jpg" border="0" /></a><br /><div align="center">Po cuvenoj prici<br />Sa dalekog severa<br />Lovci na vukove<br />Bodez sa dve ostrice<br />Umoce u svezu krv<br />Balcak pobodu u led<br />I ostave u sneznoj pustinji.<br /><br />Gladan vuk<br />Oseti krv nadaleko<br />Podgotovu na cistom ostrom vazduhu<br />Pod visokim mraznim zvezdama<br />I brzo pronadje krvavu udicu.<br /><br />Oblizujuci smrznutu sukrvicu<br />Poreze jezicinu<br />I svoju topli krv<br />Lapce sa hladnog seciva.<br /><br />I ne ume da stane<br />Dok se ne skljoka<br />Nadut od sopstvene krvi.<br /><br />Kad su takvi vukovi<br />Koji se najteze love<br />Kakvi li su tek ljudi<br />Pa i citavi narodi<br />A pogotovu nas<br />Koji se vlastite krvi<br />Ne moze nadostit<br />I pre ce nestati<br />Nego se opsetiti<br />Da ce krvav bodez<br />Ostati<br />Jedini<br />Spomenik<br />I krst<br />Iznad nas.</div><br /><div align="center"></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-26153704228981244312009-01-17T13:06:00.000-08:002009-01-17T13:55:35.857-08:00Barry Unsworth<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwKKC0nNCdLHnZzg_gJQmWYEMFeOeocO458iKZgbk-tE9nfP0ErI-E7_pxVX6Gq4O4GbIg_LvX9MI7POjOp55FydrTcX9EJTML6nxQWFzhrJwwY6RPxCaV0DCm4KH0E3Ew2Crt3yozNl7h/s1600-h/6a00d83451bcff69e200e54f7771178834-640wi.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5292372553298551634" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; WIDTH: 228px; CURSOR: hand; HEIGHT: 252px" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwKKC0nNCdLHnZzg_gJQmWYEMFeOeocO458iKZgbk-tE9nfP0ErI-E7_pxVX6Gq4O4GbIg_LvX9MI7POjOp55FydrTcX9EJTML6nxQWFzhrJwwY6RPxCaV0DCm4KH0E3Ew2Crt3yozNl7h/s320/6a00d83451bcff69e200e54f7771178834-640wi.jpg" border="0" /></a>Bari Ansvort rođen je 1930. godine u jednom rudarskom selu u Daramu. Pohađao je osnovnu školu u mestu Stokton na Tisu i Mančesterski univerzitet. Dobar deo života proveo je u oblasti istočnog Sredozemlja, predavao je engleski jezik u Atini i Istambulu. Sada živi u Italiji.<br /><br />Njegov prvi roman, "Partnerstvo", objavljen je 1966. Za njim su usledili "Grci to zovu" (1967), "Koža" (1970), "Čudakov dar", za koji je 1973. dobio Hajnemanovu nagradu, "Paskalijevo ostrvo", kandidovan za Bukerovu nagradu 1980. i kasnije ekranizovan, "Kamena devica" (1985), "Šećer i rum" (1990), "Lešinarov gnev" (1991), <strong><span style="color:#ffffff;">"Sveta glad" (podelio Bukerovu nagradu 1992), "Komad o moralu" (kandidovan za Bukerovu nagradu 1995)</span></strong>, "Posle Hanibala" (1996), "Izgubiti Nelsona" (1999) i "Pesma kraljeva" (2002).<br />Bari Ansvort je 1998. dobio naslov počasnog doktora književnosti Mančesterskog univerziteta. Pored ovoga, držao je predavanja na Književnoj radionici univerziteta Ajova. Trenutno je gostujući profesor na univerzitetu Džon Mur u Liverpulu. Bari Ansvort je član Kraljevskog društva književnika.<br /><br /><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEDq3LDkpVOtGFJJm5wGC189SJXc_PBclZTjHpddMte2ybFihyuZMOlEL1yfxFDmiwUImT47kl0lEVDGrVUyL9D-DFsTC92Oh9rbk-iMcCZ9zTz6bUDXK0HhTDAKUt2dfKCH8rr6RmUIkl/s1600-h/vK0006.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5292378826005957554" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; WIDTH: 252px; CURSOR: hand; HEIGHT: 391px" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEDq3LDkpVOtGFJJm5wGC189SJXc_PBclZTjHpddMte2ybFihyuZMOlEL1yfxFDmiwUImT47kl0lEVDGrVUyL9D-DFsTC92Oh9rbk-iMcCZ9zTz6bUDXK0HhTDAKUt2dfKCH8rr6RmUIkl/s320/vK0006.jpg" border="0" /></a><br /><span style="color:#ffcc66;">Četrnaesti je vek, hladna je zima, a mladi odbegli sveštenik </span><br /><span style="color:#ffcc66;">Nikolas Barber priključuje se trupi putujućih glumaca koji će </span><br /><span style="color:#ffcc66;">uskoro odigrati dramu svog života. Harizmatični vođa družine, Martin, odlučuje da raskrsti sa tradicijom izvođenja religioznih komada i ubeđuje ih da odglume svirepo ubistvo koje se odigralo u gradu u kome su se igrom slučaja obreli. Dok glumci sve dublje zalaze u okolnosti ovog zločina, shvataju da su se zapleli u mračnu mrežu zavera koja im može doći glave.<br />Napeta i intrigantna, Misterija je višeslojno delo koje čitaocu suptilno otkriva horizonte daleke prošlosti, istovremeno pokrećući veoma aktuelna pitanja o eksploataciji medija, zloupotrebi moći, kao i neizbežnom odnosu između umetnosti i istine.</span><br /><br /><br /><p><br /></p><p><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKZXXafF-Y9SQr4gndXhJsKAIIlXf-okfF68nIt04SLEt9AiFe605wN8ehP-NUzFoNtqQeJH45edoFHmpwCEkZntzwW8ciio0NvWJy2yILW_n15T5350aW7W5x-gzRsA1vBUE4IllCqlWq/s1600-h/Barry_Unsworth_Sacre_17312t.jpg"><span style="color:#ff0000;"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5292377082524338066" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; WIDTH: 252px; CURSOR: hand; HEIGHT: 389px" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKZXXafF-Y9SQr4gndXhJsKAIIlXf-okfF68nIt04SLEt9AiFe605wN8ehP-NUzFoNtqQeJH45edoFHmpwCEkZntzwW8ciio0NvWJy2yILW_n15T5350aW7W5x-gzRsA1vBUE4IllCqlWq/s320/Barry_Unsworth_Sacre_17312t.jpg" border="0" /></span></a><span style="color:#ff0000;">“Prava retkost među knjigama – vrhunski istorijski roman...<br />Ansvort govori o rivalstvu među<br />ljudima; njegova tema je trgovina robljem sredinom osamnaestog veka... Sveta glad je remek-delo.”</span><br /><span style="color:#ff0000;"><strong>D. Dž. Tejlor, Sunday Times</strong> </span><br /><br /><span style="color:#ff0000;">“Priča koja pleni... Sveta glad dešava se u vremenu između 1752. i 1765, a bavi se prepletenim i suprotstavljenim sudbinama dvojice rođaka, Erazmusa Kempa, sina lankeširskog trgovca, i Metjua Parisa, naučnika i lekara tek puštenog iz zatvora... Brod Liverpulski trgovac je okosnica celog romana; on nosi čitaoca duboko u prošlost čovekove nepravične pohlepe... nijedan skorašnji roman ne može ni da se približi Svetoj gladi.” <strong>Entoni Kvin, Independent</strong></span><br /><br /><span style="color:#ff0000;">“Najsnažniji roman koji sam pročitala u poslednjih nekoliko godina. Ima sve – uzbudljivu priču vešto građenu, izuzetno žive prizore. Knjiga koja se ne ispušta iz ruku.”</span><br /><strong><span style="color:#ff0000;">Penelopa Lajvli, Spectator</span></strong><br /><br /><span style="color:#ff0000;">“Sveta glad svojom širinom stvara bojno polje dovoljno prostrano za poštenu bitku velikih sukobljenih priča jednog vremena. Iza tog zveketa leži tiha, neprihvatljiva činjenica o četrdeset miliona ukradenih života. Dve stotine godina posle te krađe sam domašaj ovog veličanstvenog romana prikazuje temu na najpravedniji mogući način.” <strong>Lorens Norfok, Daily Telegraph</strong></span><br /><br /><span style="color:#ff6600;"><span style="color:#ff0000;">“Sveta glad mami čitaoca da zadovolji osnovnu potrebu – da sazna šta biva dalje? Vreme i mesto dočarani su tako snažno kao da su nam pokazane stvarne fotografije i karte, kao da su nam puštani zvučni efekti... Onog časa kad stignete do kraja ovako veličanstvenog romana osetite se kao da ste lišeni nečega, jer je doživljaj okončan.” <strong>Margaret Forster, Sunday Telegraph</strong></span><br /></span><br /><br /><span style="font-family:trebuchet ms;">@ZOE</span> : imam ove dve knjige...iako je Sveta glad ta za koju je dobio Bukera,po nju sam se vratila zahvaljujuci Misteriji...sto se nje tice,naslov se ne odnosi na misteriju u smislu-zagonetka,tajna...tako da nije u pitanju trecerazredni krimic...nego na misteriju kao srednjevjekovno dramsko djelo...</p><p>jos uvijek nemam Paskalijevo ostrvo,treci njegov roman nominovan za Bukera...filmove nisam gledala,ali ne vjerujem da mogu tako snazno da opisu to vrijeme,te ljude,ta mjesta... imate osecaj da gazite blato i udisete smrad srednjevjekovnih gradova...gestove i opaske tih ljudi ne mozete zamisliti na savremenom covjeku... on je zaista dobro uradio domaci zadatak prije nego sto je krenuao da pise o tom vremenu i mentalitetu ljudi...<br />a problemi...isti kao i u 21.vijeku...zlocin i kazna +mediji...</p><p><br />biografija je do 2002-2003...trenutno nemam info o tome da li je on u medjuvremenu pisao...<br /><br /></p><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdTm8QNYqLHmXzNi4pktPYAtGxFBt2DM23YdIapC1bvxamQ2poHfElnnICzdM2sHXrEGxqjSfdqInSt2bg9hvFxcaalSFHMdBJ2kHHDNXxvJ9T3QIEnun3s2foYYW7SOutfJMZ8K54uDUy/s1600-h/vK0006.jpg"></a>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-1379077012033615762009-01-16T14:47:00.000-08:002009-01-16T15:12:11.027-08:00Darko Rundek - Makedo<div align="center"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhew1QmRFGTdn_l-GzdDgCem-UzV5rNNLu7dAbe4t1HCpF-laKUQGLKv2NyY__xtpfrKTDYdYqqEN1RB8yP5lvYvLhT4m0h5VlJFOGU4w-rKL9ipTBbnVrdylQ9h-vSYOj_DAyLYxFna6UM/s1600-h/Belly_Dancer_01_by_mickryan.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5292029051331085746" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; WIDTH: 280px; CURSOR: hand; HEIGHT: 400px; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhew1QmRFGTdn_l-GzdDgCem-UzV5rNNLu7dAbe4t1HCpF-laKUQGLKv2NyY__xtpfrKTDYdYqqEN1RB8yP5lvYvLhT4m0h5VlJFOGU4w-rKL9ipTBbnVrdylQ9h-vSYOj_DAyLYxFna6UM/s400/Belly_Dancer_01_by_mickryan.jpg" border="0" /></a><br /><div align="center"><span style="font-family:lucida grande;color:#ffcc00;">Tražio sam na vrhu planine<br />anđele visine<br />da mi kažu ime<br /><br />Tražio sam u dubini mora<br />odavno zaboravljenu tajnu plime<br /><br />A pogledaj šta sam našao<br />prevrćući raj i pakao<br />divlje kose, tamna oka dva<br />cvijet bez korjena<br />ples je sve što zna </span></div><br /><span style="color:#ffcc00;"><span style="font-family:lucida grande;">O o o o<br />Tko te k meni poslao<br />da mi anđelima kvariš posao<br />e e e e<br />dit moi qui t'ai envoier<br />pour empeche mes anges de travailer </span><br /></span></div><p align="center"></p>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-81403858185251043102009-01-11T06:22:00.000-08:002009-01-11T06:35:25.150-08:00KO SAM, ŠTA SAM - Sergej Jesenjin<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5DUQTUERZ8EanvFBw35v-x19dMrYuVb3CX-Epduv3Fx8cqIaNu6xznBeqYyuF5qyBGrxphisRTCY0pp_NzZbcSy7VAVxHZZufih-7ij6-1pYOJRi_erD45dXwcx2DBm5QjR5Eh6RO0CJg/s1600-h/Dear_Mustache_Mister_by_zwibiir.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5290044597760958002" style="DISPLAY: block; MARGIN: 0px auto 10px; WIDTH: 328px; CURSOR: hand; HEIGHT: 213px; TEXT-ALIGN: center" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5DUQTUERZ8EanvFBw35v-x19dMrYuVb3CX-Epduv3Fx8cqIaNu6xznBeqYyuF5qyBGrxphisRTCY0pp_NzZbcSy7VAVxHZZufih-7ij6-1pYOJRi_erD45dXwcx2DBm5QjR5Eh6RO0CJg/s320/Dear_Mustache_Mister_by_zwibiir.jpg" border="0" /></a><br /><div align="center">Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica<br />kojoj oko ispi magle let.<br />I svoj život uzgred, tužna lica,<br />ja proživeh uz ostali svet.<br /><br /><br />I s tobom se ljubim po navici -<br />mnogo puta već se ljubih s drugom,<br />k'o da krešem vatru po šibici,<br />nežne reči šapućem ti dugo.<br /><br /><br />"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -<br />duša hladna ostaje u svemu,<br />kad se darnu strasti kod čoveka,<br />nema više istine u njemu.<br /><br /><br />Zato moja dusa i ne preza<br />od ljubavi ledom zalivene,<br />ti si moja lutalica breza<br />sazdana za druge i za mene.<br /><br /><br />Ali uvek, tražeć' srodnu sebi,<br />mučeći se bez nežnosti pune,<br />nimalo se ne ljutim na tebe,<br />nimalo te i nikad ne kunem.<br /><br /><br />Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica<br />kojoj oko ispi magle let,<br />i voleh te uzgred, tužna lica,<br />isto tako k'o ostali svet.</div><br /><div align="center"></div><br /><div align="center"></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-78596300814146158522009-01-10T08:05:00.000-08:002009-01-10T08:15:09.211-08:00Neko me zovnuo<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg44_Ofaim4rJpTQi0qdyoSeLjFnndpseKDZgKMBsVC7DcecXMnsZkdLe_2IAvmaJqdcJtZ_mhsmWi7Gz3LoZL2kmAH0-GJlHw70zphJaHLuiDPS-_BqAHAK9i4m88-7lxTXIG4oxg0D7hJ/s1600-h/904d.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5289697980410282258" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 232px; CURSOR: hand; HEIGHT: 160px" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg44_Ofaim4rJpTQi0qdyoSeLjFnndpseKDZgKMBsVC7DcecXMnsZkdLe_2IAvmaJqdcJtZ_mhsmWi7Gz3LoZL2kmAH0-GJlHw70zphJaHLuiDPS-_BqAHAK9i4m88-7lxTXIG4oxg0D7hJ/s320/904d.jpg" border="0" /></a> <span style="font-family:arial;font-size:180%;color:#cc0000;"><strong>Mirko Kovač: Grad u zrcalu</strong></span><br /><div><span style="font-family:arial;"></span></div><br /><div><span style="font-family:arial;">Morao sam više puta pričati kako je umro moj djed Tomo, majka me tjerala i poticala da tu priču ponavljam; njoj se toliko sviđala da je jedino tako mogla preboljeti očevu smrt. A mislim da sam to uvijek dobro pričao, uvijek uzbuđeno, jer mi se činilo da sam tada vidio smrt kao nešto beskrajno i puno sjaja mjesečine, kao nevidljivu ruku koja je odvela djeda, a nas smo dvoje, baka i ja, u jednom trenutku, vidjeli dvije sjene na obzoru; brzo su odmicale, tako da nijesmo stigli bilo što doviknuti.<br />Kada sam postao pisac, imao sam dvadesetak godina, naišao sam na jednu knjigu s tvrdim koricama i zlatotiskom na hrptu, gdje je bio naslov Antropologija smrti, dočim je na prednjoj strani bio otisak bakroreza, to je onaj klasični simbol smrti: kosa u rukama iskeženoga kostura. Čim sam knjigu otvorio, naišao sam na poglavlje u kojemu autor veli da svatko od nas mora ponavljati gradivo svog života i svojih doživljaja kako bi sve bilo točno, jer nije nužno točno mnogo toga što smo doživjeli i vidjeli. Takvo što slutila je i moja majka čim me tjerala da pripovijedam o smrti njezina oca, mojega djeda, koji je na ljestvici obiteljske ljubavi zauzimao visoko mjesto, možda čak prvo, to sam jednom majci priznao, a ona je moju ljubav prema djedu odobravala jer takvih ljudi više nama, niti će ih zadugo biti.<br />"Nema ih ko roditi", govorila je majka.<br />Te večeri bio sam kod djeda i bake, bio je neki ljetni blagdan, ne znam koji, možda Sv. Ilija, jer je i preko noći kamenje bilo vrelo. Danju me djed vodio podalje od kuće, tamo gdje je gusta hladovina odoljevala žezi; nosili smo dvije vojničke čuture vode, već mlačne, a svježim grančicama pokrivali smo glave. Sjećam se da je djed rekao:<br />"Danas tražimo nešto što sam davno izgubio".<br />On mi nije mogao točno opisati kako izgleda to što tražimo, rekao je da još nije vrijeme o tome detaljno govoriti, te da su stvari zamršenije nego što mi mislimo. Držao me za ruku, a kad god smo morali preskakati međe, on bi me visoko podigao i prebacio na drugu stranu. Na sva moja zapitkivanja djed je odgovarao mudro, često uza smijeh, a kad god smo predahnuli i sjeli na zemlju, otpili bismo pokoji gutljaj vode. I nakon što smo zaobišli dugu žičanu ogradu, izbili smo na jedan proplanak i zastali, jer smo začuli neki zvuk, kao da netko puše u rog. Djed je potom govorio kako je tu nekada bilo jezero, davno je presušilo, a na njegovu dnu, kad se voda povukla, bilo je mnogo kostura, mahom životinjskih, ali i sasvim malih dječjih, jer su grešnice bacale svoju novorođenčad u to jezero.<br />"Ali sve je to bilo tako davno da više ne znamo je li istinito", rekao je djed.<br />Napokon smo obojica shvatili da je taj zvuk roga dopirao odnekud iz zemlje, s dna nekadašnjeg jezerca. Puteljak koji je vodio preko toga proplanka spuštao se do solila, slanih stijena, a to upućuje da je voda u jezercu nekoć bila slana; možda je u nekom davnom razdoblju jedan podzemni morski krak ondje izbio, jedna žila, jedan mlaz mora, jer kako drukčije tumačiti današnja solila na kojima su predvečer zbijale ovce jedna uz drugu i lizale kamene ploče. Taj put bio je zapravo prečac kojim smo se vraćali kući. Bili smo već umorni, iscrpljeni žegom, ali najednom radosni jer smo iz daljine ugledali našu lijepu kamenu dvokatnicu, s čatrnjom uz nju i gustim krošnjama drveća koje su je djelomice zaklanjale. To je i moja djedovina, kuća u kojoj sam rođen.<br />"Uvijek mi krenu suze na oči kad iz daljine ugledam svoj dom", rekao je djed.<br />Taj dan nikad neću zaboraviti, a kad god sam o tome pričao, svatko tko je čuo priču, bilo prvi ili stoti put, pitao se što li je izgubljeno djed tražio. U toj Antropologiji smrti, koju sam kupio u jednoj antikvarnici, pisalo je da svi mi tražimo smrt kao nešto izgubljeno, nesvjesno, "netko to nađe prije, a svatko poslije", ali to je samo filozofija, ja i danas vjerujem da je djed tražio neku izgubljenu stvarčicu, jer to je bio njegov krajolik, mnogo je puta tuda prošao, a imao je uza se i dragocjenosti. I meni se dogodilo da sam se nakon dvadeset godina vratio u jedno ljetovalište i počeo prškati i vrhom obuće razgrtati lišće na mjestu gdje sam, blizu malog slapa, kao mladić izgubio dragu uspomenu, nadajući se da je nakon toliko godina mogu pronaći.<br />Navečer smo nas troje sjedili za trpezom; mjesečina se vani slijevala niz blagu zaravan zapadnog brda. I dok je baka stavljala hranu na sofru, djed i ja gledali smo kroz otvoreni prozor i vidjeli jednu granu koja se pomalja i njiše u vidokrugu prozora, iako nije bilo daška vjetra. Djed se uznemirio i rekoa da je prije nekoliko dana potkresao grane koje zaklanjaju vidik.<br />"Nisu mogle tako brzo narasti", rekao je.<br />Možda bismo još o tome popričali, ali baka je rekla da počnemo jesti, pa smo to mirno i poslušno učinili. A onda je djed naglo i usred objeda ustao, još je bio zalogaj u njegovim ustima, stojeći ga je dovršio, obrisao usne i brkove i potom rekao:<br />"Neko me zovnuo. Moram izaći i vidjeti ko je."<br />"Nije pametno ustajati s objeda", rekla je baka Jelica.<br />"Samo vi jedite, odmah ću doći", rekao je djed. "Neko me očito treba".<br />"Ne idi tako, uzmi pušku", rekla je baka Jelica.<br />Djed je bio visok, uspravan, u hodu odvažan, a njegov duh i glas, njegov vid i smisao za šalu nitko nije dovodio u bilo kakvu vezu s godinama ili, ne daj Bože, starošću, a ponajmanje on sam, koji je na pitanje o godinama odgovarao uvijek dvosmisleno, nekom dosjetkom, marifetlukom na svoj način, a ja sam ga najčešće slušao kad kaže kako zna da je prešao pedesetu, a otada je sve konce godina pogubio. Izašao je i stao ispred kuće, podigao je ruke uvis, a mi smo ga krišom promatrali. Baka Jelica mislila je da je to neki njegov ritual, da se "kupa u mjesečini". I doista, njegova je je vitka figura bila savršeno obasjana; mjesec nije nikad tako grijao, a ni ja više nikad nisam doživio tako jasnu noć, kao da je bio dan.<br />Baka i ja nastavili smo s objedom, prešli smo i na kolače, bili su hrskavi, topili su se u ustima. Sve te sitne suhe kolačiće baka je nazivala kiflicama; one s marmeladom odvojila je i stavila na djedov tanjurić pokraj zdjele i pjata s hranom, a potom ga je zovnula; dvaput je izustila njegovo ime.<br />"Ohladit će se večera", rekla je.<br />Djed Tomo nije se odazvao, a i nismo ga više vidjeli ispred kuće. Oboje smo izašli, ali njega nije bilo. Odmah iza kuće uzdizala se blaga travnata uzbrdica, a puteljak je vodio do velike divlje kruške ispod koje je izbijao izvor pitke, bistre i uvijek hladne vode, sada je ondje jedva kapalo jer je ljeto bilo sušno. Mi smo tada vidjeli dvije sjene koje su nestale iza prenke, a kod izvora smo našli djeda, ležao je na zemlji širom otvorenih očiju, okupan mjesečinom. Činilo se da još diše.<br />"Trk po špiglo", uzviknula je baka.<br />Sve je to bilo blizu kuće, pa sam za tili čas donio ogledalo, bio sam posve uvjeren da je to čaroban predmet i da će djed živnuti čim baka izvede neku svoju čaroliju. Ona je klečeći držala zrcalo iznad djedovih usta da bi provjerila ima li još daha i je li se zrcalo zamaglilo. Kao da se nije pomirila s onim što je vidjela na zrcalu, pa je to ponovila u očekivanju da će se ipak pojaviti laka magličasta skrama.<br />"Špiglo je čisto, nema daha", rekla je, ali bez naricanja i plača, sasvim mirno, kao kad mrtvozornik konstatira smrt, znajući što je red i kako se prima ono što je neminovno i što se u svim obiteljima događa. "Eto, više nećemo nikad čuti nijednu riječ iz njegovih usta".<br />Prvi sam put vidio baku da miluje djedovo lice. Stavio sam ogledalo na zemlju, pokraj pokojnika; u njemu su se odražavale zvijezde, treperile su i žmirkale, a ja sam uzbuđeno promatrao to sjajno pletivo, uvjeren da ću vidjeti kad djedova duša uzleti prema zvijezdama. I dok smo bdjeli nad djedom, vidjeli smo kako se do nas dokotrljala svijetla kugla; to je mjesec naglo uplovio u naše obiteljsko zrcalo, a ta jasnoća učinila je smrt i dušu jedinstvenim prizorom. O tome sam u svojoj dvadesetoj godini napisao pripovjetku koja je počinjala rečenicom: "Umro je lijepo; stopio se sa svemirom". Danas takvo što više ne bih napisao, promijenio se moj stil, pa ipak sam tu rečenicu posudio za kraj ovog poglavlja.<br /><br /><br />Agora - Ponedjeljak, 03. mart 2008. godine</span></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7752438639850131684.post-51589760624591384672009-01-10T07:23:00.000-08:002009-01-16T15:12:52.963-08:00MIROSLAV ANTIC-BESMRTNA PESMA<span style="font-family:verdana;color:#ff0000;">Ako ti jave: umro sam a bio sam ti drag, mozda će i u tebi odjednom nešto posiveti.<br />Na trepavicama magla. Na usni pepeljast trag. Da li si ikad razmišljao o tome šta znači živeti?<br />Ko sneg u toplom dlanu u tebi detinjstvo kopni. Brige... Zar ima briga? Tuge... Zar ima tuga?<br />Po merdevinama mašte u mladost hrabro se popni. Tamo te čeka ona lepa, al lukava duga.<br />I živi! Sasvim živi! Ne grickaj kao miš dane. Široko žvaći vazduh. Prestiži vetar i ptice.<br />Jer svaka večnost je kratka.<br />Odjednom nasmejani u ogledalu nekom dobiju zborano lice.<br />Odjednom: na ponekom uglu vreba poneka suza.<br />Nevolje na prstima stignu. Godine postanu sivlje.<br />Odjednom svet, dok hodaš sve više ti je uzan i osmeh sve tiši i tiši i nekako iskrivljen.<br />Zato živi, al sasvim!<br />I ja sam živeo tako. Za pola veka samo stoleća sam obišao.<br />Priznajem: pomalo luckast. Ponekad naopak. Al nikad nisam stajao. Večno sam išao. Išao...<br />Ispredi iz svoje aorte pozlaćen konac trajanja i zašij naprsla mesta iz kojih drhte čuđenja.<br />I nikad ne zamišljaj život kao uplašen oproštaj, već kao stalni doček i stalni početak buđenja.<br />2.<br />A onda, već jednom ozbiljno razmisli šta znači i umreti i gde to nestaje čovek.<br />Šta ga to zauvek ište.<br />Nemoj ići na groblja. Ništa nećeš razumeti. Groblja su najcrnji vašar i tužno pozorište.<br />Igrajući se nemira i svojih bezobličja, zar nemaš ponekad potrebu da malo krišom zađeš u nove slojeve razuma? U susedne budućnosti?<br />Objasniću ti to nekada ako me tamo nađeš.<br />Znaš šta ću ti učiniti: pokvariću ti igračku koja se zove bol, ako se budes odvažio.<br />Ne lažem te. Ja izmišljam ono što mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni tražio.<br />Upamti: stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.<br />Prepoznaćeš me po ćutanju. Večni ne razgovaraju.<br />Da bi nadmudrio mudrost, odneguj veštinu slušanja.<br />Veliki odgovori sami sebe otvaraju.<br />Posle bezbroj rođenja i nekih sitničavih smrti, kad jednom budeš shvatio da sve to što si disao<br />ne znači jedan život,<br />stvarno naiđi do mene da te dotaknem svetlošću i pretvorim u misao.<br />I najdalja budućnost ima svoju budućnost, koja u sebi čuje svoje budućnosti glas.<br />I nema praznih svetova.<br />To, čega nismo svesni, nije nepostojanje, već postojanje bez nas.<br />3.<br />Ako ti jave: umro sam, evo šta će to biti.<br />Hiljade šarenih riba lepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti.<br />A ja ću za to vreme leteti negde visoko. Upamti: nema granica, već samo trenutnih granica.<br />Jedriću nad tobom u svitanja niz vetar klizav ko svila. Razgrtaću ti obzorja, obrise doba u povoju i prizore budućnosti lepotom nevidljivih krila.<br />I kao nečujno klatno zaljuljano u beskraju, visiću sam o sebi kao o zlatnom remenu.<br />Prostor je brzina uma što sama sebe odmotava. Lebdeću u mestu, a stizaću i nestajaću u vremenu.<br />Odmoriću se od sporednog kao galaktička jata, koja su srasla pulsiranjem što im u nedrima traje.<br />Odmoriću se od sporednog kao ogromne šume, koje su srasle granama u guste zagrljaje.<br />Odmoriću se od sporednog kao ogromne ptice,<br />koje su srasle krilima i celo nebo oplele.<br />Odmoriću se od sporednog kao ogromne ljubavi, koje su srasle usnama još dok se nisu ni srele.<br />Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glava, mogu da postanu glina, koren breze i trava?<br />Da neka malecka tajna, il neki treperav strah mogu da postanu sutra tišina, tama i prah?<br />Znas, ja sam stvarno sa zvezda. Sav sam od svetlosti stvoren.<br />Nista se u meni neće ugasiti ni skratiti.<br />Samo ću, obično tako, jedne slučajne zore svom nekom dalekom suncu zlatnih se očiju vratiti.<br />Kažnjavan za sve što pomislim, a kamoli što počinim, osumnjičen sam za nežnost i proglašen sam krivim što ljubav ne gasim mržnjama, već novom, većom ljubavlju i život ne gasim smrtima, već nečim drukčije živim.<br />Poslednji rubovi beskraja tek su pocetak beskrajnijeg.<br />Ko traje dalje od trajnijeg ne zna za kratka znanja.<br />Nikad se nemoj mučiti pitanjem: kako preživeti, nego: kako ne umreti posle svih umiranja.<br />4.<br />Ako ti jave: umro sam, ne brini. U svakom stoleću neko me slučajno pobrka sa umornima i starima.<br />Nigde toliko ljudi kao u jednom čoveku.<br />Nigde toliko drukčijeg kao u istim stvarima.<br />Pročeprkaš li prostore, iskopaćeš me iz vetra. Ima me u vodi. U kamenju. U svakom sutonu i zori.<br />Biti ljudski višestruk, ne znači biti raščovečen.<br />Ja jesam deljiv sa svačim, ali ne i razoriv.<br />A sva ta čudesna stanja i obnavljanja mene i nisu drugo do vrtlog jednolik, uporan, dug.<br />Znaš šta su proročanstava? Kalupi ranijih zbivanja i zadihanost istog što vija sebe ukrug.<br />Pa što bismo se opraštali? Čega da nam je žao? Ako ti jave: umro sam, ti znaš - ja to ne umem.<br />Ljubav je jedini vazduh koji sam udisao. I osmeh jedini jezik koji na svetu razumem.<br />Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag.<br />Nemoj da budeš tužan.<br />Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast, čudno drag.<br />Noću kad gledaš u nebo, i ti namigni meni.<br />To neka bude tajna.<br />Uprkos danima sivim, kad vidiš neku kometu da vidik zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim i živim.</span>Unknownnoreply@blogger.com6