среда, 18. мај 2011.

Amin Maluf - Baldasarovo putesestvije


"Ono što je prisustvo te žene u meni stišalo, nije putena žeđ neumornog putnika, već moje izvorno očajanje. Rođen sam kao stranac, živeo sam kao stranac i umreću kao još veći stranac. Suviše sam gord da bih govorio o neprijateljstvu, o poniženjima, o srdžbi, o patnjama, ali umem prepoznati poglede i kretnje. Ima ženskih naručja koja su mesto izgnanstva i onih drugih, koja su rodni kraj."


Otisnuvši se na put uoči 1666, godine Antihrista, pripovedač ove povesti, Baldasar Embrijako, Đenovljanin sa Orijenta i trgovac retkostima, traga za jednom tajanstvenom knjigom koja navodno može doneti spas svetu u rasulu. Ali nesumnjivo traga i za onim što još može pružiti smisao njegovom sopstvenom životu.


Tokom svog putešestvija, od Biblosa, preko Mediterana i dalje, Baldasar krstari zemljama u propasti, gradovima u plamenu, zajednicama u očekivanju čuda. Doživljava strah, prevaru i razočarenje; ali i ljubav, u trenutku kad joj se više nije nadao.


"
S vremena na vreme nasumice poberem poneki stih iz one knjige Abu el Ale, koju mi je jedan stari knjizar iz Maare spustio u ruke pre tri ili cetiri nedelje. Danas sam otkrio ove:


Ljudi bi hteli da jedan imam ustane
I uzme rec pred nemom gomilom
Varljiva iluzija; nema drugog imama do razuma
On nas jedini vodi danju kao i nocu.

Pozurio sam da procitam Majmonu, i cutke smo razmenili saucesnicke osmehe.
Jednog hriscanina i jednog Jevrejina vodi na putu sumnje jedan slepi muslimanski pesnik? No ima vise svetlosti u njegovim ugasenim ocima nego na nebu Anadolije.
"