FACEBOOK MANIA: Sakupimo 1000 članova da čovjek počiva u miru...!

Bio jednom jedan dečko iz malog grada iz male zemlje Bogu iza tregera...Sin lokalnog preduzetnika, znači tipičan nesnosni balavac sa IQ-om prosječnog fikusa, nedostatkom vaspitanja i viškom slobodnog vremena. Momak je raspolagao takvim psiho-fizičkim sklopom da ga je mimo njegove nesrećne porodice mogla trpjeti u svojoj blizini samo šaka jadnika sličnih karakteristika, kojima je dotični kompenzirao društvo plaćajući im pića u lokalnim bircuzima. Simple bussiness deal.
Priča kreće kada se neko iz porodice u trenutku prosvetljenja dosjeti pa malom kupi fina kolica veličine moje kuhinje i adekvatnih pratećih mogućnosti. Mali bistar, kako već predočih, pa nalegne jednog kišnog maglovitog zimskog jutra na gas, a prethodno je pored sebe posadio ne mnogo starijeg druga. Kako već pretpostavljate...Bum. Suma sumarum: sudar tri automobila, tri života izgubljena. Naš dečko, njegov prijatelj i iz drugih kola sredovječan muškarac, koji je za sobom ostavio porodicu. Dva automobila, u kojima su bili oni, na mjestu uvidjaja izgledala su kao kada uzmete običan papir A4 formata i izgužvate ga u lopticu. Treći automobil, srećom, nije pretrpio veću štetu i ljudi u njemu su samo bili lakše povrijedjeni i pored basnoslovne brzine koju je tog jutra momak uspio da razvije.
E sad, samo da se podsjetim...Pomenula sam već dečkovu dražesnu personu? I njegovu nesumnjivu krivicu za tragediju? Za poentu cijele priče treba da naglasim da je u malom gradu u prosjeku svaka peta osoba imala tek neutralan stav, dok se velika većina gadila njegove pojave i ponašanja. Jednom riječju - gad. Ili, da citiram jednu stariju gospodju "pasha milet kakvu majka nije radjala"...
Uglavnom, sve bi mi bilo manje-više prirodno, čak i poneka lijepa riječ o njemu posle vijesti o njegovoj smrti, da ne bi Fejsbuka. Momka jos nijesu uspjeli ni da izvuku iz olupine, na fejsbuku je rapidnom brzinom, brže-bolje osnovana grupa...Zaista ne znam kako to da nazovem...Fanova? Poznanika? Ljudi koji će mu otići na sahranu? Pojma nemam. Niču zajedničke slike, lajkuju se iste (o maniji lajkovanja drugom prilikom)...Parole tipa "Što ćemo mi bez tebe?", "Ovaj grad neće nikad bit isti više"(to sigurno)... Kakve stare Crnogorke, te nisu ni znale što je tuženje...Smajliji sa faketnom usnom na svaku stranu, suze rone...Svaki status izjavljuje saučešće...Javlja se i nekoliko potencijalnih udovica, ožalošćene saznaju jedna za drugu u nevrijeme...(sreća u nesreći za njega, nisu mogle izabrat bolji trenutak da ga provale)...Uglavnom, you've got the picture. Kakvi su se u toj grupi stihovi izvezli, pomislila sam da je ustvari neko drugi poginuo, da to nije taj o kome se toliko pričalo...Ali ipak, to je taj.
Razumijem ja, o mrtvima samo najljepše...Ali, ljudi, stvarnooo...Jel u pitanju dosada ili nesto mnogo uvrnutije? Jer taj što se bavio kreiranjem grupe, morao je navrat-nanos potrčati, ako je slučajno bio u gradu ili bilo gdje dalje od kompjutera, da ga ko, ne daj Bože, ne pretekne...A na stranu koliko je jadno, jeftino, plitko i puno nepoštovanja provlačenje nečije smrti po fejsbuku, tip ipak nije bio Majkl Džekson da mu se prave RIP strane...Moje mišljenje.
U svakom slučaju, ako bih i morala da se učlanim, to bi vjerovatno bila grupa "ožalošćenih" za onog čovjeka, ni kriva ni dužna, ali dovoljno baksuzna da tog jutra naleti na našeg momka...Interesantno, za njega niko nije potrčao da napravi grupu...? Zanimljivo.