субота, 14. август 2010.

kretenizam ili ekscentricnost...? ili mozda ipak...kretenizam?!

Lady Gaga...
Eto, ko sam ja, sa trenutno 35 evra u Carpisa novcaniku koji kosta 20 evra da sudim Lady Gagi ili kako se vec stvarno zove? Da je zovem totalnom budalom koja se nije mogla roditi u boljem vijeku nego sto je ovaj koju svaku budalastinu opravdava genijalnoscu...Sta sve vrijeme moze da opravda najbolje znam, jer zivim u zemlji koja, buduci da nije mogla opismeniti narod (u pravom smislu rijeci), nije nasla bolje resenje nego da legalizuje jezik koji nazivaju maternji. I eto tako je drzavni jezik postala sistematizovana gomila najcescih pravopisnih i lingvistickih gresaka. I niko vise nije nepismen i neobrazovan, niti se trudi da govori kako treba jer, Boze moj, sad je to jezik, oni samo govore tecno maternji. Steta sto niko nije stigao da im objasni da i na maternjem (vjerovali ili ne gospodo instant-akademici) "ne mogu" se pise odvojeno...A i dalje postoje padezi i imaju svoju funkciju...Jeste.


Uglavnom, Ladu Gaga, koja ima vise fanova na drustvenim mrezama nego Barak Obama u jeku kampanje,  nije bas neko koga mogu nazvati nesumnjivim akrepom, buduci da me pretekla i tako se proklamovala sama izjavivsi pritom da ce to vec korigovati nizom operacija koje mozda ukljucuju promjenu pola...Sto, opet i nema smisla posto ni sama nije nacisto sta voli...ove ili one? Ma to je  i najmanji problem...
Problem je sto pojavljivanje u vidu mutant-jetija, mutant-cili papricice, kreature koja podseca na irvasa, i ostalih nakazanija koje nije rijecima moguce opisati i koji kao da su utekli iz prica Milisava Popovica ne opravdava potpuni nedostatak sluha i jos crnje-glasa pomenute. Mrdalice nisu lose, problem je sto ostaju samo to, dobar materijal za sledeci remiks koji treba da zakamuflira sinus-glas. Rok trajanja-3 mjeseca.

I nije sve to ni toliko kontraverzno. Sve je vidjeno, nikog ne treba da sokiraju muskarci u hulahopkama, ona u mantiji casne sestre, krst i krv, homo/hetero/bi i ostale eksplicitne keksualnosti u spotovima - sve je to vec klise. Takvo je vrijeme. Glas ispod prosjeka, kruta koreografija koja treba da kamuflira nesposobnost izvodjaca, vise nego ocigledna nezenstvenost...Zahvaliti sjaju i glamu i milionima ulozenim u spotove, specijalne efekte, kostime i scenografiju. Ispod toga...ne daj ti ga Boze live performance!

Lajkujte mi dijete

Socio-psiholoski fenomen drustvene mreze kao i vecina inovacija sumnjivog uticaja na pojednice i njihove odnose naravno da u CG ima mnogo kompleksniji odjek. Na stranu sto u zemlji nikada nije bilo vise fotografa, svaki zbun egzoticnog izgleda mora biti zabiljezen i uredno dokumentovan na stranici autora. U zivotu nijesam vidjela toliko kupatila koliko u zadnje 2 godine. Valjda se nigdje po kuci ne drze ogledala bez u kupatilu...E sad, sasvim irelevantno sto se u kadru nalazi i par odvaljenih plocica, zardjali bojler iz Titova vremena i solja bez poklopca, subjekt je tu naoruzan facijalnom ekspresijom koja odaje tezi slucaj kamena u bubregu i turskim brushalterom od radioaktivnog elastina.

-E macka oli mi lajkovat sliku i link? (Aco Lukas - gorim, bojim se, za svoj zivot borim se)
-Ocu seko, nije problem vala...

Seka - sestra od daljnjeg strica koja me, da nije FB, ne bi poznala na ulici, ne zna vjerovatno ko mi je iz familije jos ziv, a ko pod zemljom, ali u svakom slucaju, dobro da sam ja ziva....Mrtvi ne lajkuju.
Ali, sve su to trice i kucine...Brzo zapali i brzo dosadi...

Fenomen je zrela udata zena, obrzovana i zaposlena kojoj je svaki status mini-prica iz zivota njenog trogodisnjeg sina. Ili njegov govor, ili njegova reakcija, ili satnica kada je presao sa pelena na gacice, sa pelena na tutu...Bukvalno sve sto se napise je vezano za doticno dijete. Kako je diplomirala knjizevnnost, smatra da je neophodno njeno tumacenje rijeci jednog trogodisnjaka, za svaki slucaj, da ga neko ne shvati pogresno...

Kratak izvod iz poslednjeg mjeseca slijedi.

VUKOVE UVREDE U GRADACIJSKOM NIZU SA NEOBIČNOM KULMINACIJOM: "Tata, ti si mnogo pogan, i škrbav, i ćorav, i OGNJAV !" :-)))))))))))))
17 hours ago

KAKO VUK TRAŽI PRIČU KOJA ĆE DOVOLJNO BITI DUGA DA GA ISPRATI U SAN: "Pričaj mi stalnu i široku priču!" :-)))))))))
Thursday at 11:05am

‎"Skini te obrve!" - VUK KAD MU SE NAMRŠTIM :-))))))))))))
August 2 at 8:54pm

Ugrizao Vuk Ognjena za nožni palac dok sam ga presvlačila. "Sine, to je ružno ponašanje! Nikad više to da nisi uradio! Jesi li me čuo?", - "Ali, mama, ja sam samo htio da vidim koliko je sladak!" :-))))))))))))))))))))))
July 31 at 7:26pm

VUK TJEŠI (J)OGIJA KAD PLAČE: "Nemoj, Jogi, da plačeš! Ti si još mali, i ništa ne znaš! Čak nemaš ni zube!" :-)))))))))))))))
July 28 at 3:59pm

KAKO VUK POČINJE PRIČU, In medias res: :"... I onda se crv uozbiljio...!" :-)))))))
July 27 at 12:54pm

I JOŠ : "Mene gledaj dok njega hraniš!" :-)))))
July 21 at 10:49pm

NASTAVAK HRANITELJSKE LJUBOMORE: "Opet hraniš kornjaču...!" :-))))))))
July 20 at 2:16pm


VUKOVA ZAJEDLJIVOST DOK HRANIM OGNJENA:"Je li ovo beba ili jarac?" :-))))))
July 18 at 11:02pm


Da se razumijemo: nemam ja nista protiv toga, dijete je ocigledno inteligentno i na mahove neodoljivo u svojoj mastovitosti, ali posle 155 ovakvih opisa na nedelju dana, od kojih svaki od njih lajkuje i prokomentarise 15-20 istih ljudi rijecima "preslatko", "xaxaxaaaa" ili ":-))" majka koja pamti sve ovo i nekad postavi i po 6-7 na dan je fantastican psiho-filozofsko-socioloski slucaj (rekla bih i elektrodistributivni) koji sam, moram prizati, pomno pratila zadnjih meseci...I nemam objasnjenje.
Jer jedno je sa porodicom i prijateljima podijeliti povremeno dogodovstine,a drugo je voditi virtuelni dnevnik izjava trogodisnjeg sina (pilicno pricljiva, inace) i angazovati virtuelnu zajednicu da to proprati i da misljenje.
Inace, pomenuta je dobila i drugog sina skoro. Jedva cekam da progovori...
A ko zna...Mozda je to i dobra preventiva. Uvijek je lakse nesto kucnuti nego serviti rodbinu i prijatelje koji bi dosli...Ovako su uvijek u toku kako omladina napreduje i sta je novo i aktuelno u kuci...

четвртак, 8. април 2010.

Ko se boji krize jos...?

Hej Sloveni jos ste zivi...E da, jos kako zivi....


Prolece se budi, veseli su l(j)udi...Veseli oni koji nisu ekonomisti ili nemaju nikakve veze sa ekonomijom. Znaci - beskucnici i clanovi hipi komuna...I Jugosloveni...mitski narod, napacen i izmoren i od Boga, i ljudi, i od globalnog zagrijavanja, ali ne kao i ostatak normalnog sveta - od krize.

2009 je bila godina dolaska svetske ekonomske krize na brdoviti Balkan, a ja sam godinu ipo dana pre dolaska citala o Afroamerikancu, uspjesnom biznismenu, koji je ubio zenu, ne znam koliko (4-5) dece, makanje - sve jedno drugom do uva, i sebe zbog krize. Da ih postedi patnje...

Mi, kao i uvijek kasnimo...Stigla je i dunula kao vuk pred vratima tri praseta....A prasad nikad spokojnija...Kao Jamajcani. Zasto...?

Vrlo jednostavno...Generalno, svi Jugosloveni imaju genetske predispozicije da uspjesno trpe sranja svih vrsta. Trpe i cute vjekovima. Ali nekako uvijek prezive...Gladni i jadni, ali prezive... Pa ce i krizu, vrlo lako. Takav nam je genetski kod. I dok ostatak sveta, opet ponavljam - normalnog, drhti od neisplacenih lizinga, kredita, neproduzenih osiguranja, bez planova za godisnje odmore (zar ima sta gore), sa sve manjom ustedjevinom...Mi smo sasvim solidno.

Ako mene pitate, dobra strana konstantnog sranja. Sve sto su nam nasi ljubljeni preci ostavili. Samo dobar DNK, ali doslovno. Ipak, malo li je...Izgleda da su svi ti mrtvi ljudi bili zaista pametni i imali plan kada su nas svako malo uvaljivali u neke za...cije, koliko god to zdravom razumu zvucalo besmisleno...Jacanje naseg genetskog koda.
Jer upravo mi (mada tipujem i na Afriku) cemo biti sisari posle pada meteora, posle apokalipse...Svi rexovi ce da odu u istoriju, ostavivsi iza sebe najmanje, najslabije da vladaju.



Jednostavno, iako imaju tendenciju konstantnog kukanja i zapomaganja, sto je vise vjekovna navika nego poziv u pomoc, ovi ljudi mogu da trpe mnogo. Daleko vise nego sto im priredjuje teska sadasnjica. Svi su gladni, a ko je sit, on ipak (valjda radi uroka) kaze da je gladan...A niko nije gladan. Samo su navikli da su prenajedeni i od straha da ce to jednog dana biti mnogo manje, svi zapomazu. Jer treba se odreci skupe odjece, skupih kola, tehnike, racuna za kablovsku i mobilne telefone, skupih izlazaka i putovanja. So well copied west. A sta je to bez hrana danasnjice, prevazisli smo hleb nasusni odavnoo...Cak i mi.


Tako da, bicemo mi dobro, gladni nikad. Ali bukvalno gladni. Kad Balkanci pocnu da rade, tada se treba zabrinuti, tada se moze sa sigurnoscu reci da je kriza usla na velika vrata. Do tada, dok god sjedimo besposleni, gladni ne mozemo biti nikako.

петак, 12. март 2010.

Izgladneli se tukli oko mrtvog slona i pojeli ga do kostiju

Ali, dobro, djeco, to je tamo daleeeeko...

Potresne slike na kojima se izgladneli stanovnici Zimbabvea tuku oko slonovskog mesa šokirale su čak i one sa ’jačim’ stomakom. U nacionalnom parku Gonarezou, slon star 70 godina uginuo je i ležao u miru, dok ga nije primetio jedan seljanin koji je prolazio biciklom. Petnaest minuta kasnije, oko strvine su se okupile na stotine ljudi, dolazeći iz svih pravaca.

Očajni seljani koristili su se mačetama, sekirama i noževima kako bi isekli slonovsko mesto, a iskoristili su bukvalno svaki deo tela – čak i uši i surlu, a kosti su odneli kući za supu. Tako je posle 24 sata od životinje visoke četiri metra ostala samo krvava mrlja u prašini.

Fotograf Dejvid Kenselor, autor šokantnih slika, rekao je kako su izgladneli ljudi deo mesa pojela odmah, a deo suše za kasnije, kao i da su naredne dve nedelje slavili u okolnim selima.

’Glad koja vlada u pojedinim delovima zemlje naši volonteri nisu videli nigde drugde’ rekla je Ema Kundišora iz tamošnjeg Crvenog krsta. Po informacijama iz ove organizacija, svaki četvrti čovek u ovoj zemlji gladuje, a ove slike dokaz su jezivih životnih uslova pod diktaturom Mugabea





четвртак, 11. фебруар 2010.

FACEBOOK MANIA: Sakupimo 1000 članova da čovjek počiva u miru...!

Bio jednom jedan dečko iz malog grada iz male zemlje Bogu iza tregera...Sin lokalnog preduzetnika, znači tipičan nesnosni balavac sa IQ-om prosječnog fikusa, nedostatkom vaspitanja i viškom slobodnog vremena. Momak je raspolagao takvim psiho-fizičkim sklopom da ga je mimo njegove nesrećne porodice mogla trpjeti u svojoj blizini samo šaka jadnika sličnih karakteristika, kojima je dotični kompenzirao društvo plaćajući im pića u lokalnim bircuzima. Simple bussiness deal.
Priča kreće kada se neko iz porodice u trenutku prosvetljenja dosjeti pa malom kupi fina kolica veličine moje kuhinje i adekvatnih pratećih mogućnosti. Mali bistar, kako već predočih, pa nalegne jednog kišnog maglovitog zimskog jutra na gas, a prethodno je pored sebe posadio ne mnogo starijeg druga. Kako već pretpostavljate...Bum. Suma sumarum: sudar tri automobila, tri života izgubljena. Naš dečko, njegov prijatelj i iz drugih kola sredovječan muškarac, koji je za sobom ostavio porodicu. Dva automobila, u kojima su bili oni, na mjestu uvidjaja izgledala su kao kada uzmete običan papir A4 formata i izgužvate ga u lopticu. Treći automobil, srećom, nije pretrpio veću štetu i ljudi u njemu su samo bili lakše povrijedjeni i pored basnoslovne brzine koju je tog jutra momak uspio da razvije.
E sad, samo da se podsjetim...Pomenula sam već dečkovu dražesnu personu? I njegovu nesumnjivu krivicu za tragediju? Za poentu cijele priče treba da naglasim da je u malom gradu u prosjeku svaka peta osoba imala tek neutralan stav, dok se velika većina gadila njegove pojave i ponašanja. Jednom riječju - gad. Ili, da citiram jednu stariju gospodju "pasha milet kakvu majka nije radjala"...
Uglavnom, sve bi mi bilo manje-više prirodno, čak i poneka lijepa riječ o njemu posle vijesti o njegovoj smrti, da ne bi Fejsbuka. Momka jos nijesu uspjeli ni da izvuku iz olupine, na fejsbuku je rapidnom brzinom, brže-bolje osnovana grupa...Zaista ne znam kako to da nazovem...Fanova? Poznanika? Ljudi koji će mu otići na sahranu? Pojma nemam. Niču zajedničke slike, lajkuju se iste (o maniji lajkovanja drugom prilikom)...Parole tipa "Što ćemo mi bez tebe?", "Ovaj grad neće nikad bit isti više"(to sigurno)... Kakve stare Crnogorke, te nisu ni znale što je tuženje...Smajliji sa faketnom usnom na svaku stranu, suze rone...Svaki status izjavljuje saučešće...Javlja se i nekoliko potencijalnih udovica, ožalošćene saznaju jedna za drugu u nevrijeme...(sreća u nesreći za njega, nisu mogle izabrat bolji trenutak da ga provale)...Uglavnom, you've got the picture. Kakvi su se u toj grupi stihovi izvezli, pomislila sam da je ustvari neko drugi poginuo, da to nije taj o kome se toliko pričalo...Ali ipak, to je taj.
Razumijem ja, o mrtvima samo najljepše...Ali, ljudi, stvarnooo...Jel u pitanju dosada ili nesto mnogo uvrnutije? Jer taj što se bavio kreiranjem grupe, morao je navrat-nanos potrčati, ako je slučajno bio u gradu ili bilo gdje dalje od kompjutera, da ga ko, ne daj Bože, ne pretekne...A na stranu koliko je jadno, jeftino, plitko i puno nepoštovanja provlačenje nečije smrti po fejsbuku, tip ipak nije bio Majkl Džekson da mu se prave RIP strane...Moje mišljenje.
U svakom slučaju, ako bih i morala da se učlanim, to bi vjerovatno bila grupa "ožalošćenih" za onog čovjeka, ni kriva ni dužna, ali dovoljno baksuzna da tog jutra naleti na našeg momka...Interesantno, za njega niko nije potrčao da napravi grupu...? Zanimljivo.